Tattoo artist Matija Dokmanović

Matija Dokmanović: “Danska nije bila laka odluka, ali je bila jedinstvena prilika”

Autor: Mia Mohorić

Upornost i trud svakako su se isplatili ovom mladom, a već toliko uspješnom artistu iz Zagreba, koji svoj zanat sada brusi u Danskoj. Matija Dokmanović, svima poznat kao artist iz tattoo studija Godina Zmaja, nedavno je iskoristio jedinstvenu priliku i sa obitelji se preselio u Dansku gdje ima novi studio, Trash Tattoo. Matiji je Danska prilično dobro poznata budući da je tamo, kao gostujući artist, boravio mnogo vremena. Naš Danac priča samo za vas kakav je život i posao u novoj mu domovini, nedostaje li mu Zagreb i namjerava li se vratiti u Hrvatsku.

Matija, nedavno si se preselio u Dansku gdje imaš novi studijo. Koji je razlog za takvu odluku?

Pa odluka nije bila laka, dugo sam razmišljao o tome, ima tu nekih osobnih razloga a sa druge strane tu su žena i sin od 5 godina. Ali na kraju kada sam sve izvagao, nekako mi se činilo dugoročno gledano za nas troje, poslovno i obiteljski, ovo je bila jednostavno prilika, iako mnogi neznaju da sam imao u tome trenu 2 ponude iz Kanade i jednu iz Njemačke, pa sam na kraju prevagnuo na Dansku. Već sam radio ovdje kao guest artist i bilo je odlično iskustvo. Ljudi su ovdje opušteniji od većine zemalja gdje sam bio, imaju specifičan pogled na život i na životne prioritete koji mi se definitvno sviđaju. Klijenti su jako zahvalni i otvoreni, prihvaćaju sve sugestije, što je za nas kao tattoo artiste odlično, možemo se posvetiti vise dizajnima i dati sebe u njih. Što se tiče studia u Hrvatskoj, tamo to sada vodi otac sa dvoje kolega, tako da imam uvijek nekome smetati kada se vratim.

Nedostaje li ti Zagreb? Je li lakše ili teže živjeti i raditi u Danskoj nego li u Hrvatskoj?

Definitvno, to se neće nikada promjeniti, fali mi naša gužva u Zagrebu, sve ubrzano svi nekamo žure i slično. Fali mi otići sa ekipom u lokalni birc, sjest na pivu i pogledat tekmu, a sa druge strane ovdje toga nema. Ovdje je sve smireno, laganini, auto gotovo nitko nema, svi su na biciklima, radno vrijeme je većini 6 sati dnevno. U pola 5 popodne, već se sve zatvara, svi idu doma biti sa obitelji, možda neka šetnjica po gradu i to je to. Rijetko netko vani sjedi na kavi, to je ovdje nemoguće vidjeti. Totalno obrnut mentalitet nego kod nas, ali opet rekao bih da smo mi puno slobodniji duhom nego Danci, definitivno se možemo bolje zabavljat nego oni.

Počeo si tetovirati sa cca 13 godina. Sjećaš li se tih početaka i kako je bilo odrastati s ocem tattoo majstorom?

Kako se nebih sjećao, prva tetovaža na pokusnom kuniću stricu hehe. Pa ja mislim da sam imao totalno drukčiji put nego većina ostalih artista. Pošto sam ja odrastao u tattoo studiu, mnogi misle da sam ja sve dobio na dlanu, većina misli kako je meni bilo puno lakše nego ostalima koji tek počnu, e pa je i nije baš. Pošto sam ja bio, koliko se sjećam, tada prvi od druge generacija tattoo artista kod nas, onda se od tebe i očekuju rezultati. Zato ti jako brzo nešto tako može dosaditi, mislim da je to ono imaš to doma, gledaš to svaki dan pa ti jednostavno dosadi, tako da nisam baš previše radio u studiu koliko sam mogao, volio sam to kao posao. Iako moram priznati da sam volio svoj motor i beskrajna vozikanja puno više, pa sam jako puno zapostavljao tetoviranje. Iako spletom okolnosti zbog motora na kraju sam i odlučio prije 4 godine ozbiljno se posvetiti ovome poslu i eto me sada u hladnoj Skandinaviji pišem nešto po laptopu i veselim se dolasku u Rijeku hehe…

Od tebe uči i s tobom radi mladi tattoo artist Goran Furjan, koji će vjerojatno također sudjelovati na Rijeka Tattoo Expo u prosincu. Kakav je Goran učenik i kako napreduje?

Uf Goran definitivno nije moj učenik, daleko je on od toga, moglo bi se pisati o tome tko koga uči. On je super artist koji se maksimalno posvećuje svakoj svojoj tetovaži i od njega se da jako puno naučiti.

Kako ti napreduješ? Smatraš li se, kako mnogi drugi tvoji kolege i ljudi sa tattoo scene misle, da si artist koji je već sada u samom vrhu scene, ne samo u Hrvatskoj nego i šire?

Hehe koliko ste im platili da to kažu haha! Ovo su ja mislim malo prevelike riječi još uvijek za mene. Lijepo to zvuči, ali daleko sam ja još od toga, dalek je put još uvijek ispred mene. Lijepo je dobiti pohvalu od kolega koje cijeniš, samo me tjeraju da se još više trudim i guram dalje, ne smatram se nikakvih vrhom nigdje osim u svom stanu koliko sam god nizak ovdje sam najvišlji naravno šalim se malo… Iskreno se ne smatam nikakvim vrhom, onog dana kada mislim da sam dosegao “vrh“ i ne mogu više dati sebe u tetoviranje, taj dan spremam tattoo opremu u ormar, ostavljam samo slikanje i crtanje i vozikam se na motoru do kraja života…

Što je neki tvoj „đir“ i specifičnost u radu, nešto što te čini drugačijim od drugih?

Mogu popit dosta! Hehe šalim se… Pa mislim da nemam neku specijalnost, još nisam došao na taj nivo, ali definitvno volim najviše raditi nešto realno, tipa portrete ljudi, životinja… Mogu biti crno bijela tehnika, ali ako mogu birati preferiram boju. E sada ne bih znao po čemu se izdvajam, imam dobru frizuru hehe, no mislim da to mogu drugi zaključiti prije mene.

Po tvom mišljenju, što je ključ uspjeha tattoo artista?

Rad rad rad…crtat ctat crat..malo se opustit i opet rad rad rad.

Za kraj, namjeravaš li se vratiti raditi u Hrvatsku ili misliš da je tvoj posao ovdje završen?

Definitvno se planiram vratiti evo bas se vraćam u 12 mjesecu. Ima jedna super konvencija u Rijeci…hehe.. Naravno da se mislim vraćati svako malo. Mislim da sam dosta sretan što imam super klijentelu koja me čeka svaki put kada se vratim pa mi nikada nije dosadno. Uvijek se nađe netko za pikanje i druženje, ali dugorčno gledano, vratiti se za stalno, to još nemam u planu.

Branislav Skenderija Skenda: “U Bosni sada imamo najmanje desetak kvalitetnih i široko priznatih majstora”

Branislav Skenderija poznatiji kao Skenda, vlasnik studija Chilltattoo u Banja Luci podijelio je s nama kakvo je stanje na bosanskoj tattoo sceni i koji su njihovi trendovi tetoviranja. Skenda je priznati majstor ne samo na Balkanu već i diljem Europe, gostuje po brojnim konvencijama i studijima. No ipak, kako kaže, želi se fokusirati na rad u svojoj rodnoj Bosni.

Skenda, kako je Bosni? Jel se šaraju Bosanci štogod?

Pa sa obzirom na prethodne godine trend tetoviranja i u Bosni poprima drugačiji oblik nego prije i samim tim je sve više zainteresiranih za tetoviranje i postaje moda…

Kako je kod vas prihvaćen trend tetoviranja? Jel to još uvijek nešto ekscentrično?

Trend tetoviranja je sad na uzlaznoj putanji i ljudi se više tetoviraju iz svih vrsta društva, dok je nekada to bilo samo za one ekscentrične. Sada je to najnormalnija stvar i u principu se čak više tetoviraju djevojke nego muškarci. Bar je tako u mom slučaju.

Smatraš li da je na Balkanu teže se profilirati na tattoo sceni nego li u razvijenoj Europi?

Naravno da je na Balkanu teže se profiltrirati jer scena nije tako razvijena kao u Europi i tetoviranje se ne cijeni toliko i postoji jedan vid tetoviranja iz mode koji je okrenut tetoviranju istih i modernih stvari pa je teže malo i napredovati jer nisi u mogućnosti da radiš neke zahtjevnije slike i da kroz posao napreduješ u onom obliku kako je to ide u Europi…

Kakva je tattoo scena BiH?

Scena u Bosni je sad na dobrom nivou imamo već 10-tak jako dobrih i kvalitetnih majstora koji su priznati i u regiji i šire, a i ljudi se više tetoviraju pošto su i klijeti neizostavni dio scene, tako da će to vremenom sve napredovati.

Često si gostovao u studijima diljem Europe. Da li i sada najviše radiš vani?

Naprotiv, posljednje dvije godine sam fokusiran na radu ovdje jer želim da napravim jaku osnovu i temelj za moje napredovanje dalje, a od naredne godine krećem aktivnije sa gostovanjima i konvencijama…

Jesi li se ikada htio baviti nečim drugim osim tetoviranja? Što bi bio da nisi tattoo artist?

Pa to je jako teško odgovoriti, bavio sam se raznim poslovima, ali sam uvijek bio blizu ljudi koji su se bavili tetoviranjem i volio sam se tetovirati, tako da je tetoviranje uvijek bilo tu pored mene…

Godina Zmaja Tattoo Zagreb

Dule Dokmanović: “Biti orijentiran na svoju kvalitetu, istraživati i uvijek i uvijek učiti- to je put ka uspjehu”

Studio Godina Zmaja ove godine proslavio je svoj dvadeseti rođendan, a nalazi se u Zagrebu. Vlasnik salona je Duško Dokmanović Dule, jedan od začetnika tattoo scene u Hrvatskoj. Dule je kroz svoj studio obučio brojne tattoo artiste, a jedan od njih je i njegov sin Matija, danas vrhunski tattoo majstor koji radi i živi u Danskoj. Trenutno u salonu radi i uči mladi Luka Vidaković.
Donosimo vam razgovor s Duletom i Lukom koji će sudjelovati na Riječkoj tattoo konvenciji u prosincu ove godine.

Dule, jedan si od prvih tattoo artista na ovom području, začetnik ovoga što danas Hrvatska ima od tattoo scene. Koliko se dugo zapravo baviš tetoviranjem i kako je započelo?

1655271_1168257633191756_1777718459_nSalon za tetoviranje i Body Piercing Godina Zmaja počeo je sa radom 1995. Godine i moram napomenuti da je prvi koji je počeo sa body piercingom u Hrvatskoj. Znači punih 20 godina sam u tome. S obzirom da sam od malih nogu u crtanju, slikanju i rezbarenju, bilo je pitanje vremena kad se budu otvorila vrata gdje ću se negdje naći i eto, ´95.-e se desilo upravo to gdje sam još i danas. Da i jedan sam od tri začetnika ove umjetnosti na ovim područjima. Postoje dva studija, jedan u Sesvetama u kojem trenutno niko ne radi jer je teško naći adekvatnog djelatnika, dok drugi studio u gradu radi punom parom.

I sina si uvukao u tattoo svijet?

Eto od moja dva sina, Matija ide mojim stopama. Pa česta prisutnost u salonu, naravno da je djeci to bilo zanimljivo, stalno je nešto crtkarao, uvijek s olovkom u ruci, dok ga nisam pitao jel bi probao tetovirati. Bez imalo straha, čak kao da je samo čekal da ga to pitam, naravno da je pristao. Uz male upute i savjete svoje prve radove napravio je već sa 13,5 godina, koje i dan danas imam prilike vidjeti i nemaju nikakve zamjerke, a sa 15 godina već je radio preko cijelih leđa rad, koji se mogao vidjeti i u jednoj televizijskoj emisiji. Malo po malo njegov napredak je uočljiv i eto, danas peče zanat u Danskoj. Postaje jedan od eminentnih tattoo majstora koji će sigurno uskoro stati rame uz rame renomiranim svjetskim majstorima.

U posljednje vrijeme ne posjećuješ više konvencije pa je Rijeka zapravo tvoja „povratnička“ konvencija. Koji je razlog tome da si se povukao?

Da, konvencije su mi malo strane u zadnje vrijeme, čisto zbog toga jer je Matija uzeo inicijativu i prezentaciju salona, međutim zbog situacije vraćam se i drago mi je da je to upravo Rijeka. Malo smo se opuštali po moto susretima, da nam posao bude zanimljiviji i još privlačniji.

Trenutno s tobom u studiju radi mlada nada tattoo scene, Luka Vidaković. Kako ide njegov napredak i kakav je to uopće proces iz tvoje perspektive?

Luka je zahvalan učenik koji radi sve što mu se kaže, a usput stvara jedan svoj stil. Samo učenje je težak i dugotrajan proces, strpljiv, a potreban je i talenat da bi bio dobar majstor koji se izdvaja iz klišeja, jer danas ima masa njih koji se zovu majstorima, a daleko su i od standarda. Poštovanje prema svemu tome i ako si izgrađen kao pošten čovjek, uspjeh je zagarantiran. Biti orijentiran na svoju kvalitetu, da sve bolje i bolje radiš, istraživati i uvijek i uvijek učiti raditi. To treba biti prioritet, to treba biti cilj ka pravome majstoru, sve ostalo je u drugom planu i doći se samo od sebe, klijenti to vide.

Što ti kažeš Luka? Kako ide tvoj napredak i učenje tetoviranja?

Moram reći da se već dugi niz godina bavim ovim zanatom, ali moja prava izobrazba je počela tek prije dvije godine kada sam upoznao Matiju i počeo raditi u salonu u Harambašićevoj. Tamo sam eto naučio osnove higijene, zaštite od prenosivih bolesti, unakrsne kontaminacije i naravno sam zanata tetoviranja.

Kakav je Dule mentor?

Pa to je odlično pitanje. Jako puno sam naučio od njega. Čast mi je što mogu raditi i učiti rame uz rame s jednim od začetnika tattoo scene u Hrvatskoj, tako da pratim sve što Dule radi u salonu. Od razgovora s klijentima do tetoviranja, koje on odrađuje po vrlo visokim standardima kvalitete i velikom dozom artističkog te tehničkog dijela tetoviranja što je jako važno u ovome poslu.
Radio si i s Matijom, Duletovim sinom- kakva je razlika u njihovim stilovima, ne samo u tetoviranju nego i prenošenju znanja?

Tako je radio sam i s Matijom od kojeg sam naučio jako puno ne samo o tetoviranju nego i o samome sebi kao osobi koja će to raditi pravilno i profesionalno. Velika je razlika između ova dva vrhunska majstora, svaki ima nešto što ga odlikuje i od svakoga mogu pokupiti nešto za svoj repertoar, bilo to miksanje nekih specijalnih tonova ili pak neka kreativna strana nekog zadanog rada.
Kako misliš da će se razvijati tvoja „karijera“? Misliš li da je to posao od kojeg želiš i možeš živjeti?

Mislim da se moja karijera razvija baš kako sam ju i zamislio hehehe. Od svoje 16 godine visim po tattoo salonima i to me oduvijek zanimalo. Naravno ovim poslom se može jako dobro živjeti, ne samo financijski kao što mnogi ljudi misle da je prioritet, već i psihički. Radim to što volim, za što se trudim već jako puno vremena i moram reći da svaki dan dolazim sa smiješkom na posao što je u današnje vrijeme povlastica. Imam još par hobija kojima posvećujem vrijeme, a to je crtanje i dizajniranje društvenih igara što sam relativno nedavno počeo i jako mi se svidjelo, volim izrađivati razno razne predmete od drveta i slično. Što se ovog posla tiče, moje mišljenje je da je ovo najbolji i jedini posao kojim se ja želim baviti što duže mogu.

Dejan Zlendić Ghost Tattoo

Dejan Zlendić “Ghost” – Petnaest godina upornog rada riječkog tattoo “duha”

Autor: Mia Mohorić

Ove godine, na riječkoj će tattoo konvenciji ponovno gostovati još jedno veliko ime tattoo scene, naš Riječanin Dejan Zlendić, na sceni poznatiji pod pseudonimom Ghost. Svoja prva umjetnička izražavanja iskazuje kroz grafitiranje kojim se bavi od 1995. godine, a on i njegovi crteži obišli su ne samo čitavu Europe već i Ameriku. No, 2000. godine opsesija izrade grafita prebacuje se na tetoviranje. Ghost se do danas svojim upornim radom i iznimnim talentom profilirao kao vrhunski tattoo artist u Hrvatskoj, ali i diljem Europe.
Donosimo vam kratki razgovor s Ghostom, kojeg smo uspjeli uhvatiti u kratkoj stanki između brojnih poslovnih putovanja.

Dejane, puno putuješ i gostuješ u salonima po Europi- koji su motivi da ne tetoviraš samo u Rijeci i gdje si uopće do sada sve tetovirao?

Prvenstveno gostujem po salonima jer sam lik koji ´ima crve u guzici´ i moram se maknuti iz svakodnevice i rutine, a drugo je da su klijenti vani više otvoreniji, ne kompliciraju i puno su bolje upoznati sa cijelom tattoo kulturom pa mi daju mogućnost da radim ono što ja želim. Njima je dovoljno da vide radove i da samo kažu ´radi što hoćeš´ što je kod nas iznimno rijetko, ali i to se pomalo popravlja. Prijatelji me znaju pitati zašto uvijek bolje radim van HR? Upravo zbog toga, sloboda, mogućnost umjetničkog izražavanja. Tetovirao sam u Sloveniji, Bosni, Austriji, Švedskoj, Danskoj, Švicarskoj, Norveškoj, a uskoro i u Islandu i Engleskoj.

Je li „vani“ lakše uspjeti i probiti se u tvom poslu?

Ako si kvalitetan artist, svejedno je gdje živiš i radiš. Upravo ovo što sam prije naveo, bitno je imati slobodu, da klijent ima povjerenja u tebe i da se prepusti. Tako nastaju kvalitetni veliki radovi koji se vani iznimno cijene. Sa malim radovima se ne možeš baš probiti, osim ako samo to isključivo radiš i dosađuješ ljude sa objavama na društvenim mrežama, što meni ne pada na pamet.

Smatraš li da se posao tattoo artista dovoljno cijeni?

Kao i u svakom drugom poslu. Ako si predan, kvalitetan, kreativan, ljudi to osjete i upravo zbog toga što cijene tvoj rad, odlučuju doputovati iz drugih gradova i država kako bi dobili vrhunsku tetovažu. To je lijep osjećaj jer znaš da se dug i trnovit put isplatio.

Kakvo je, po tvom mišljenju, stanje na hrvatskoj tattoo sceni?

Scena definitivno ide naprijed. Ima i kod nas artista koji zapanjuju svojim radovima. Scena se širi, ima puno različitih stilova, ima sve više konvencija koje postaju sve jače sa organizacijom, veličinom, programom, kvalitetnim artistima, baš kao riječka konvencija. Sve me to jako veseli.

Koja je tvoja priča – kako je krenulo sa tetoviranjem?

Početci, hahaha, to je bio potpuni trash. Robnom razmjenom sam nabavio tattoo mašinicu koja mi je kasnije stajala u ladici godinu, dvije. Kada sam napokon skupio hrabrosti, na što me je nagovorio moj brat Davor, odlučio sam da napravim svoju prvu tetovažu. Trebao sam ostatak opreme, a pošto u to vrijeme nije bilo lako za nabaviti istu kao danas, morao sam se sam nekako snaći. Našao sam neki prastari transformator tj. adapter i sa nekim žicama spojio u mašinicu što je izgledalo, hm, jadno. Onda sam trebao naći pedalu pa sam prerezao starcima lampu iz dnevnog boravka kako bi pritiskom noge mogao uključiti kontakt. U Italiji sam u jednom malom shopu uspio doći do igala pa sam to nekako sprtljao i slemio iglu sa needle barom, i to jednu, jer nisam znao da se može tetovirati sa više igala. Nisam znao baš ništa, nula. Nisam mogao ni nekoga pitati, niti vidjeti na youtubu. Nakon što sam slemio više primjeraka igala, istetovirao sam svoje najbolje prijatelje. Jadni, haha, iako ni dan danas nisu prekrili te tetovaže jer kako kažu, to im je lijepa uspomena na to vrijeme. 2003. godine Mađari otvaraju tattoo shop u Rijeci i tu sam prvi put vidio kako izgleda osjenčana tetovaža. Moj svijet se otvorio, ostalo je prošlost.

Sudjeluješ li često i na tattoo konvencijama? Što vas artiste privlači da se natječete ili da budete sudionik konvencija?

Sudjelujem, iako bi volio da mogu više, zbog puno obaveza i čestih putovanja ne stignem na svaku u regiji. Svi artisti dolaze na konvencije kako bi promovirali svoje radove. Posjetitelji uživo mogu vidjeti kako nastaju one lijepe tetovaže što vide na internetu i časopisima. Artisti se upoznaju sa novim proizvodima na tržištu, međusobno se druže i razmjenjuju iskustva. Tu je i zanimljiv program, bendovi, show, stalno nešto i uvijek je zanimljivo, sve bolje i bolje.

I onda natjecanje, svaki artist daje najbolje od sebe, bira najzanimljivije radove za koje misli da ima veće šanse od konkurencije. Nekako je zanimljivo, ima tu čar, lijepo je. Meni je najdraže što tamo vidim stare prijatelje iz drugih gradova i država. Volio bi uvijek da potraju duže, jer iako konvencija traje tri dana, sa kolegama se ne stigne puno družiti jer se uvijek radi po cijeli dan. Veselim se Riječkoj konvenciji jer ima tu neku domaću, opuštenu atmosferu.

Za kraj, imaš li nešto što najviše voliš tetovirati, pritom ne mislim samo na motiv već i na tehniku tetoviranja?

Najviše volim raditi realizam, neke likove, cvijeće ili slično, uklopljenu u zanimljivu formu. Što zahtjevnije, to bolje. U zadnje vrijeme vise preferiram boju iako mi je crno-sivo jako zanimljivo. Sve, samo da je kreativno.

Da je Ghost kreativan i izvrstan umjetnik može se vidjeti iz njegovih brojnih radova, a što je odraz petnaestogodišnjeg iskustva u tetoviranju i urođenog talenta u crtanju. Ghostov studio u Rijeci posjećuju mnogi domaći i inozemni zaljubljenici u tetovaže koji potegnu kilometre kako bi njihovo tijelo ukrasi baš ovaj artist Stoga, ako ste i vi jedan od tih zaljubljenika, stanite u red i budite strpljivi jer za dobar rad vrijedi i pričekati.

Izdvojeni radovi:

Marko Ganić

Marko Ganić: “Onog trena kada prestanemo biti samokritični i postanemo potpuno zadovoljni pruženim, tada bi trebali i prestati raditi ovaj posao”

Autor: Mia Mohorić

Rijeka Tattoo Expo ove godine slavi svoj peti rođendan, pa smo stoga svojim posjetiteljima i sudionicima pripremili brojna iznenađenja i novosti. Ove godine naša konvencija ugošćuje još veći broj inozemnih i domaćih tattoo artista, a dobar dio njih bio je s nama i proteklih godina.
Pa da ne bi sve ostalo samo na imenima studija i fotkama njihovih radova, odlučili smo pojedinačno predstaviti sve naše tattoo umjetnike koji će sudjelovati na 5. Rijeka Tattoo Expo.
Razmišljajući s kim krenuti, odluka se sama logično nametnula. Prvi u nizu „domaći“ je artist iz Virovitice, prošlogodišnji pobjednik Rijeka Tattoo Expoa, Marko Ganić iz studija Templ of ink tattoo.

Marko se tetoviranjem počeo baviti prije više od petnaest godina, a kako sam kaže, ozbiljan i aktivan rad započeo je prije svega tri godine. Istaknuli smo ovo „svega“ s obzirom da je Marko do sada osvojio brojne nagrade i priznanja za svoj umjetnički izražaj na koži, a njegov napredak i rast prema statusu vrhunskog tattoo artista očigledan je i ubrzan.

Marko, prošle si godine osvojio nagradu za Best of show na Riječkoj tattoo konvenciji. Što se od tada promijenilo na poslovnom planu?

Pa ne znam sta bih rekao, osim što se sve razvija kako sam si i zamislio od samog početka. Rijeka je bila velika prekretnica i svakako je ta nagrada značajna za mene, kao i svaka druga koju sam osvojio. Cilj mi je da stalno tražim način da svoj skill i ujedno ono sto mogu ponuditi dignem na neki sljedeći nivo, a svako priznanje poticaj mi je da nastavim do cilju i prijeđem imaginarne granice.

Da se vratimo koju godinu u prošlost – kako je i kada krenulo tvoje bavljenje tetoviranjem?

Eh ti početci hehehe… Pa bilo je zanimljivo zapravo. Sjećam se da sam, kako bih mogao napraviti prvu mašinicu strgao – e sad dali je bio walkman ili kazić, nešto od tog dvoje, rastavio neki upaljač, sjela je tu i neka žica od gitare, nezaboravni rotringerov tuš i naravno brat kao prva mušterija. Prošlo je od tad krasnih petnaest godina! Iako je to bilo daleko od mojih ozbiljnijih pokušaja koji su započeli prije tri godine, nikako ne treba zanemariti ni dešavanja prije toga.

U tih petnaestak godina naš se artist formirao u pravog umjetnika za platno zvano koža. Danas Marko ima izvrsno opremljen i sređen studijo u Virovitici, radi punom parom, a dolaze mu klijenti iz čitave Hrvatske. Uz to, Marko nađe vremena i za gostovanja u brojnim studijima te sudjelovanje na europskim tattoo konvencijama. Ono što je također specifično jest da je s konvencijama započeo prošle godine, a prva je bila u Ljubljani. Uslijedio je Zagreb, Split pa Rijeka. U tako kratkom periodu, osvojio je desetak priznanja i nagrada u raznim kategorijama- color, black and gray, realisam i slično.

Često gostuješ po drugim studijima u Hrvatskoj, ali i po čitavoj Europi. Što to predstavlja za vas artiste?

Pa možda ne tako često kao što bih htio, ali nadam će se i to promijeniti uskoro. Gostovanja mi nude povezivanje s ljudima sa scene, pozitivno utječu na razvijanje mene kao artista, svaki put doma ponese neko novo znanje koje uvelike pomogne kod samog tetoviranja, a uz sve navedeno, pogotovo ako se radi o gostovanjima u inozemstvu, uvijek je i tu neizostavni dio financija – kojih je kod nas sve manje pa i mi lakše plivamo u ovim našim vodama i uspijevamo održati svoj posao da bi i dalje bili tu s vama.

Kako bi opisao tattoo scenu u Hrvatskoj?

Pa gle, definitivno ima tendenciju rasta, dok s druge strane mislim da smo još uvijek prezatvoreni, prije svega kao artist prema artistu. Podijeljeni smo u manje grupe u kojima se i dalje osjeti rezerviranost po pitanju stvari koje bi eventualno pružile nekakav pomak pojedincu sto se tiče tetoviranja. Mislim da se ništa ne daje bezuvjetno, ali opet to je samo jedna strana medalje. Upoznao sam prekrasnih ljudi bez kojih ne bi ni imao priliku odgovarati na ova pitanja.

Definitivno se možemo složiti s time da tattoo scena u Hrvatskoj ima uzlaznu putanju te se značajno razvija u posljednjem desetljeću, a tetovaže i umjetnost tetoviranja postaje sve više prihvaćene i cijenjene. Dok su nekada rijetki tetovirani pojedinci bili predmetom čuđenja većine, danas svaka druga-treća osoba ima barem jednu malu tetovažu na tijelu. Takav boom na tržištu zahtijeva konstantne nove mogućnosti, nove načine i tehnike tetoviranja, a što za tattoo majstore predstavlja pravi izazov i mogućnost da se dokažu.
Tetoviranje se bez ustručavanja može nazvati jednom od najzahtjevnijih vrsta umjetnosti, jer iako artisti nerijetko kažu da je sve popravljivo, koža je ipak specifično platno. Stoga smo sigurni da je proces učenja ovoga posla dugotrajan i složen.

Koliko se dugo „uči“ tetovirati? Kako zapravo ide taj proces dok postaješ majstor i napreduješ u svom poslu?

Hm, mislim da to ovisi od osobe do osobe, dali si imao nekog mentora ili ne, nekoga tko ti je htio pomoći, uputiti te i nakraju krajeva dati savjete koji cijeli proces znatno ubrzavaju. Proces izgradnje sebe kao majstora tetovaže, artista, tatooista traje onoliko dugo koliko tetoviramo. Mislim da onog trena kada prestanemo biti samokritični i kada postanemo potpuno zadovoljni pruženim, da bi tog trena trebali i prestati raditi ovaj posao. Mislim da je to bitna razlika između tattooista koji imaju evidentan napredak i onih koji tapkaju na mjestu.

Postoji li neka omiljena tehnika u tetoviranju koju bi izdvojio i što preferiraš crtati na koži? Može li se to uopće klasificirati na taj način?

Što se tiče tehnike tetoviranja isprobavam sve jer svaka tehnika ima nešto što smatram da mogu iskoristiti u budućnosti da bih možda mogao dati nešto drugačije. Ipak bih izdvojio dotting i realisam.

I za kraj, konkurencija je u tvom poslu prilično velika. Kako je moguće izdvojiti se i biti drugačiji na tattoo sceni?

Konkurencija je velika, ali treba biti još veća. A kako se izdvojiti u masi- e do tog dijela još nisam došao.

Skromni Marko, iako s obzirom na njegove radove i sakupljene trofeje smatramo da je nepotrebno skroman, veliki je potencijal i jedan od onih umjetnika koji je odlučio ulagati u svoj rad i napredovanje te pokušati biti drugačiji od drugih. Kako nam je sam rekao, mlad je tattoo artist pred kojim je jedan vrlo uspješan i nadasve zanimljiv put. Vjerujemo, ukoliko nastavi ovim tempom, Marko će kroz nekoliko godina biti u samom vrhu Hrvatske tattoo scene, a i šire.

Izdvojeni radovi: