Even Strandvoll Sand – pobjednik konvencije Novog Sada gostuje u Rijeci!

Even Strandvoll Sand artist je koji je na Prvoj internacionalnoj tattoo konvenciji Novi Sad osvojio nagradu Best of Show. Time je Evan osvojio i gostovanje na 5. Rijeka Tattoo Expo.
Uvijek zaposlenog Evana jedva smo uspjeli kratko uhvatiti i zamoliti da se predstavi hrvatskoj publici.

2

Moje ime je Even. Imam 24 godine, skandinavska sam mješavina norveškog i danskog. tetoviranjem se sada bavim već 7 godina. Posjećivao sam konvencije diljem Europe, a osvojio sam nagrade u 5 različitih državama.
Putovao sam svijetom oko godinu dana i sada uzimam guestspots u drugim studijima i još uvijek rastem i anpredujem.

Specijalizirani sam u black & gray, realistic i chicano. Tetovirao sam neko vrijeme u Meksiku, gdje su nastale mnoge moje inspiracije iz cijele chicano kulture, koje se mogu vidjeti u mojim radovima. No, pokušavam se baviti i drugim stilovima.

Upravo sam dobio svoje prvo sponzorstvo od Supplie-division Denmark i vrlo sam ponosan da mogu biti dio tog tima.

Trenutno radim na mom nadolazećem studiu u Danskoj pod nazivom Custom Tattoo, koji će biti otvoren nakon mog putovanja u Los Angelesu u siječnju.
Veselim se biti dio Rijeka Tattoo Expo 2015

Simona i Sašo: Trudimo se da u svaku tetovažu unesemo nešto drukčije

Simona, kada si i kako započela s tetoviranjem? Ispričaj nam svoju priču.

Počelo je skroz spontano. Još od malih nogu sam stalno crtala, pa mi je Sašo predložio da počnem tetovirati… Svoju prvu tetovažu sam napravila prije 3 godine na halloween bundevu. Slijedeći dan sam tetovirala malo slovo na Sašota. Tada sam još studirala, tako da sam redovito počela tetovirati krajem ožujka 2013. godine. Prve tetovaže su bile jako stresne, naime postala sam svjesna da radim nešto na čovjeku što se ne da izbrisati, to je bio stvarno veliki pritisak, zato nisam ni znala je li to za mene. No, lagano sam počela u tom poslu uživati i danas ne mogu zamisliti bolji posao.

Imaš jedan uistinu poseban stil tetoviranja. Kako bi ga ti opisala i što te privuklo baš tom načinu rada?

Trudim se da u svaku tetovažu unesem nešto posebno, drukčije. Čini mi se bitnim da se za svaki dizajn, svaki tattoo artist, maksimalno potrudi i u njega unese djelić sebe i isto tako djelić klijenta. Moram naglasiti da je ovdje ključno povjerenje klijenta, da ti dozvoli nešto umjetničke slobode, jer na taj način uvijek ispadne bolja konačna slika od one kod koje klijent ima u glavi već previše definirnu sliku. Što se tiče stila, mislim da ne možeš samo tako odlučiti „ovo će biti moj stil“, stil dođe sa iskustvom, crtanjem, inspiracijom. Svoj stil ne mogu odrediti, rekla bi da je to nekakva mješavina različitih stilova.

Sudjeluješ na brojnim konvencijama diljem Europe, osvajaš mnoge nagrade. Kakav je osjećaj kada te proglase jednom od najboljih na konvenciji? Znaš li koliko si nagrada do sada osvojila?

Mislim da te nagrade nisu tako bitne kao odazivi ljudi koji vide tvoj rad i pohvale od strane drugih tattoo artista kojima se diviš još od početka. Naravno da je super dobiti nagradu, ali nije to sve, još uvijek je nagrada neko subjektivno mišljenje i mislim da je umjetnost jako teško ocijenjivati. U svakom slučaju osjećaj je odličan. Hmm, nisam brojala, imam ih nekoliko iz Ljubljane i Maribora, jednu iz Beograda, dvije iz Zagreba i dvije iz Trsta.

Kakva je, po tvom mišljenju, tattoo scena u Sloveniji?

Mislim da je tattoo scena u Sloveniji sve bolja, na svakoj konvenciji se vidi napredak tattoo artista. Također, klijenti su sve više otvoreni za veće tetovaže i sve više je onih koji ti vjeruju da dizajn napraviš po svome što je super.

A što misliš o tattoo sceni u Hrvatskoj?

Hrvatske konvencije su uvijek odlične, zato se rado vraćamo. Ima jako puno dobrih tattoo artista, svi su jako ljubazni i spremni pomoći. Također naša iskustva sa hrvatskim klijentima su odlična, prilično ih je već došlo u Bled po tetovažu što jako cijenimo.

 

Sašo, kao i Simona imaš specifičan stil tetoviranja kojem ste oboje doslijedni. No, tetoviraš li ipak i druge stilove ili si se opredijelio na neki način?

Trenutno se još nađe stvari koje napravim a nisu u mom stilu, ali želim se usmijeriti u moj stil. Jer mi je jedina želja da radim to što želim i što mislim da bi tetoviranje moralo biti.

Smatraš li da je bolje da se tattoo artist/majstor opredijeli za nešto ili da ipak djeluje na svim stilovima? Koja je opcija po tebi bolja i kvalitetnija za rad?

Mislim da je bolje da svatko radi u svom stilu. Naravno, najprije nekoliko godina treba raditi sve što se ponudi… kasnije pak, kad se pronađeš, čini mi se da je bolje da se držiš jednog stila i njega ispuniš. Naravno kako doći do svog stila to je druga stvar J.

Koje motive najviše voliš raditi i zašto?

Najradije radim motive povezane sa prirodom, posebno planine i životinje. Jednostavno zato jer te dvije stvari najviše volim u životu i mislim da ako nešto voliš samim tim je rezultat bolji s obzirom da radiš nešto što voliš. Naravno da svaka tetovaža ovisi i o klijentu… slikar uzme platno i platno šuti i na miru je… tattoo artist radi nešto na živoj osobi i radi nešto sa čime će izraziti sebe i naravno da zadovolji potrebe klijenta, naposlijetku tetovaža je za klijenta. To je nekad jako teško, međutim dio je toga i također zbog toga je tetoviranje zanimljivo.

Jesi li ljudi u Sloveniji opušteni, dozvoljavaju li da im predlažeš što raditi ili ipak najviše dolaze sa gotovim crtežima?

Sve više ljudi mi vjeruje da napravim dizajn i tetovažu po svom. Naravno za takve stvari je potrebno vrijeme. Ljudi moraju vidjeti tetovaže koje su tako nastale, kao što sam i ja želio tetovaže koje su nastale na taj način kako je želio klijent. Razlika je velika, jer tetovaža za mene nije naljepnica nego nešto što ima dušu i značenje. I da do toga dođe moram imati otvorene ruke. Za mene je bitan cjelokupni tijek tetoviranja, ne samo konačni rezultat i zato radim stvari po svom. Dizajne ne pripremam unaprijed, imam samo jednog klijenta u danu i daj dan se posvetim samo njemu, njegovoj priči, njegovom odnosu i energiji. Klijentu onda pokažem dizajn i obično nema ispravaka, eventualno neke manje (kao naprimjer nijansa boje itd.). Kad je sve pripremljeno, krene tetoviranje. I na taj način je tetovaža osobna, posebna i klijent pored priče svoje tetovaže nosi na sebi priču samog tetoviranja. Proces obilježavanja tijela za cijeli život jednako je bitan kao i rezultat istog. Naravno, tako ja razmišljam i nije nužno da sam u pravu, odnosno da je svima tetovaža to što je meni. Zbog toga je to još jedan dobar razlog da ima više tattoo artista i da imamo različite pristupe i stilove. To nije konkurencija, to je veća mogućnost naći sebi prikladnog tattoo artista. A veće mogućnosti su uvijek dobra stvar.

Odbijate li u salonu tetovirati neke motive?

Da, sve više. Kako je iz prijašnjih odgovora moguće shvatiti, usmjeravam se u svoje projekte koji nisu za svakoga i to je prvi razlog za odbijanja tetovaža. Naravno, odbijam sve tetovaže koje mi se ne čine u redu. Naprimjer, popularne stvari kao što je znak beskonačnosti, maslačke, siluete ptica i slično. Ne samo da sam (na težak način) naučio da su to tetovaže koje se vole „pokvariti“, to su također tetovaže, koje kroz koju godinu izgledaju loše i nisu za ništa… Tinta je strana u tijelu, zbog toga se tetovaža konstantno mijenja, naravno mijenja se i samo tijelo, samim time i sama tetovaža i tako takve tetovaže ne dočekaju starost. Odbijam također sve tetovaže povezane sa vjerom i religijom, jer osjećam velik osobni otpor prema tim stvarima i mislim da ih ne bi mogao napraviti dobro. Naravno ne radim niti neprijateljske simbole itd.

Black i Nix – dvojac koji osvaja!

Black, predstavi se onim malobrojnim koji te ne znaju.

Moje ime je Miloš ali svi me zovu Black već godinama. Tetoviram već duže vremena, a prije toga sam se bavio drugim poslovima pa me neki znaju još od tamo (svijet glazbe i drugih područja). Sa tetoviranjem sam počeo slučajno prije otprilike 8 godina. U društvu ljudi koje sam poznavao, u jednom trenutku u čudnom spletu okolnosti, našao se i tada vrlo poznat slovenski tattoo majstor John kod kojeg sam napravio svoju prvu tetovažu. Tako da sam preko njega počeo sa tetoviranjem. Nakon nekog vremena sam napustio taj studio i otišao u drugi, a nakon toga otvorio i svoj studio u Ljubljani, pod sada već dobro poznatim nazivom Black Tattoo.

Imaš svoj studijo u Ljubljani u kojem radiš s kolegom Nixem. Kada je Black Tattoo studio otvoren, a kada je došlo i kako do vaše suradnje?

Pa ovako. Studio je otvoren 2012. godine. Sa Nixem se znamo već dugo vremena preko glazbe i naravno tetoviranja, te smo mnogo puta pričali o suradnji, ali je do realizacije došlo tek krajem 2014. godine. Ako se ne varam mislim da smo ja i Nix prva dva samostalna tattoo artista u Sloveniji, koja su se udružila. Od tada ne mogu zamisliti rad bez Nixa. Uvijek dobra atmosfera, zezanje i uvijek dobar rad. Naš tandem se je pokazao jednostavno prirodnim.

Kakva je, po tvom mišljenju, Slovenska tattoo scena? Nama se čini da sve više jača i da ima sve više kvalitetnijih artista…

Moram reći da je stvarno sve veća i jača. Ima sve više dobrih majstora i kvalitetnih radova. Ja sudjelujem na konvencijama u Sloveniji od početka, od prve u Krškom 2012. godine. Od tada pa do danas vidim taj bum u razvoju. Mislim da je 2012. godine bilo nekih 30 tattoo majstora u Krškom, dok je u Ljubljani 2015. godine bilo oko 70 tattoo majstora iz Slovenije i inozemstva. Koliko mi je poznato, mislim da će ih biti 2016. godine još više. A cijeli taj razvoj i konvencije su, bar u Sloveniji, dale mogućnost tattoo majstorima da se pokažu državi, Europi i svijetu. Ja sam osobno preko toga upoznao mnogo fenomenalnih majstora koje mi je uvijek drago vidjeti i popričati sa njima. Preko tih konvencija upoznao sam fenomenalne ljude kao što su Shmuci tattoo (Prijedor BIH), Žvaki iz Anubis (Osijek HR), Lux i Ana iz Oktania tattoo (Karlovac HR), Okac OTM i da ne nabrajam dalje…

Reci nam malo o svojim radovima- što najviše voliš raditi (tetovirati), kako bi definirao svoj stil?

Definicija svog stila? Teško je definirati samog sebe. Uvijek nakon razgovora sa klijentom i njegovih želja, stavim jedan dio sebe u sam dizajn i tetovažu, kao i svaki majstor koji se bavi bilo kakvom umjetnošću. Osobno najviše volim fantasy i dark art…ili kombinaciju toga, znači neki dark fantasy…demoni, lubanje i slično tome. Uvijek volim isprobati neku novu foru i dobiti neki novi twist u dizajnu. U ovom poslu učenje i pronalaženje novih stvari nema kraja. S obzirom da radim više različitih dizajna u različitim stilovima, teško mogu za sebe reći da je nešto moj stil. Drugi mi kažu da prepoznaju moje tetovaže i da se vidi da sam ih ja radio, prema mojim forama…iako, ja osobno to ne vidim.

A što ljudi kod vas najviše traže za tetovirati?

Raznolike su želje. Od jednostavnih natpisa i manjih tetovaža do većih i kompliciranijih radova. Sve zavisi. Mislim da je i kod nas isto kao u većini studija, ono što je trenutno popularno, to se najviše traži.

Tetovirate li vas dvojica jedan drugoga i kako to izgleda?

Haha, da one slike… bio je baš zabavan dan… u stvari više dana… s obzirom da sam Nixova leđa radio više puta…. a uz svaku seansu bile su nove fore. Kao što će vam i on sam reći, on slabo podnosi bol kod tetoviranja, kao što se vidi na slikama, nije mu bilo lako,…hahaha. Uvijek su tu neke fore i nas dva nikako da budemo ozbiljni pa se uvijek dešavaju neke gluposti, a ima i drugih zanimljivih stvari. Na primjer, uz prvu seansu njegovih leđa nazvala ga je njegova, tada trudna, djevojka da je počelo… tako da je Nix osim bolova doživio i taj šok što postaje tata usred tetoviranja. Uvijek ima nekih fora kad se nađemo nas dva i mislim da je zato naša suradnja i toliko bolja. Nikad nije dosadno, uvijek je dan pun zajebancije i smijeha pa se uz nas tako i naše mušterije dobro provedu. Svaki put komentiraju… hvala za tetovažu, ali uz vas dvije budale stvarno ne može čovjeku biti dosadno :D. Mislim da se ja i Nix baš ponosimo time.. haha. Mislim da se te naše sprdnje vide i na slikama na privatnim profilima na facebooku, kako na mojim tako i na Nixovim. Uvijek je neka akcija, uvijek neke gluposti. Neka ljudi znaju da smo i mi samo ljudi i da se znamo zezati i izvoditi gluposti. Da nismo nikakvi nedostupni likovi, iako se priča da opako i nedostupno izgledamo.

Nix, dio si izvrsnog dvojca Black Tattoo studija, a zajedno i sudjelujete na brojnim konvencijama. Gdje je Black Tattoo do sada sudjelovao i kako vam se to čini?

Moram priznati, da prije rada sa Blackom i nisam baš bio neki obožavatelj tattoo konvencija. Volio sam raditi u svojim uvjetima i okolini koja mi je bila domaća, stoga sam se držao više za sebe i nisam imao velike želje za pojavljivanjem u javnosti. Black je sa druge strane za to vrijeme već stekao puno iskustva na toj sceni i jednom prilikom mi je predložio da se pojavimo udruženi na jednoj od konvencija. I ja sam već dugo razmišljao o sličnom potezu, bili smo u jako dobrim odnosima već godinama i poznavali radove jedan drugoga, pa je sve to krenulo posve prirodno… 4. Rijeka tattoo expo je bila premijera tandema. Od tad radimo zajedno i kad je god moguće gostujemo okolo i uživamo u tome. Mnogo je lakše i zabavnije tako… obojica radimo već godinama i imamo nevjerojatno slične poglede na naš posao. Konvencije su zakon za nas artiste. Tu se viđamo, dijelimo iskustva… malo pogledamo ako ima nekih novosti, kako je netko napredovao ili skužio neke nove trikove i tako… Naravno, tu je bitna i promocija ali i dobra zabava sa našim kolegama…

Imaš li dojam da je negdje lakše, a negdje teže usavršavati se kao tattoo artist?

Svakako je uvijek lakše bar početi sa tetoviranjem na mjestima gdje je to sasvim ufurano i taj način prakticiranje našeg zanata ima već neku tradiciju kao na primjer USA, Japan i većina Europe. U Sloveniji je do razvijanja našeg posla došlo tek u devedesetim i to sporo… vjerujem da je slično i u Hrvatskoj… prije toga su rijetki ljudi to radili manje više kao hobi ili iz entuzijazma i tek tada se počinju pojavljivati prvi tattoo i piercing saloni kod nas. Danas je situacija mnogo bolja, ima veliki broj majstora i studija… oprema je dostupna i informacija ima dovoljno… Za dosta toga možemo zahvaliti internetu i medijima ali i organizatorima raznih tattoo konvencija i sličnih događaja… Zanimljivo je da sam neko vrijeme radio u Hrvatskoj u jednom od tada većih tattoo salona u Rijeci. Tu sam stekao ogromno iskustvo i imao priliku sudjelovati i upoznati se sa odličnim majstorima iz cijele Hrvatske i Balkana pa možda zato imam dojam da je tattoo scena kod vas u nekim aspektima jača i bolje razvijena nego naša.

Koja je tvoja priča, kako je krenulo sa tetoviranjem? Koliko si dugo u tom poslu, kada su bili prvi početci?

Uf… od toga je prošlo već jaaaako dugo. Uglavnom tu negdje,  1992. godine (namjerno neću reći koliko sam imao godina jer ne želim klincima davati glupe ideje). Naš stariji prijatelj iz mjesta se bio vratio iz zatvora i jednom od mojih prijatelja pokazao kako se tamo tetovira. Onaj stari sistem, igla i konac pa se to umače u tintu i zabada u kožu. Normalno svi su navalili, a s obzirom da sam ja najbolje crtao (išao sam u srednju školu za grafički dizajn), bio sam zadužen za motive i znate kako to ide… klinac ima bend… i muda veća od sisa… zajeban lik i stavio sam sebi tetovažu. S obzirom da to jako dugo traje, prijatelj, koji me je tetovirao, je već izgubio volju pa sam rekao… daj meni sam ću to dovršiti… i to je to. Kad su ljudi vidjeli kako je uspjelo svi su me molili da napravim nešto i njima i tako sam za cugu i onako iz gušta dugo bockao sve širi krug ljudi… Počeo sam razmišljati o tetoviranju kao poslu i načinu života ali tada mašine i oprema nisu ležale po cijelom internetu kao danas a starije kolege tattoo artisti jako su ljubomorno čuvali tajne svog zanata… U to vrijeme naš bend je često svirao sa Chang ffos iz Zagreba, te mi je njihov frontman Ivan Eror, koji je već godinama radio kao tattoo majstor, pomogao oko nabavke prve mašine i svojim savjetima.  Tako je počeo moj put tattoo majstora. Sad već oko 15 godina tetoviram profesionalno i u tom periodu radio sam u nekoliko studija u Sloveniji i Hrvatskoj dok se jednog dana nisam napio sa Blackom… a ostalo je povijest.

A baviš li se još glazbom ili je tetoviranje preuzelo primarnu ulogu?

Svakako. Kod mene to ide ruku pod ruku. Glazba je do neke mjere ˝kriva˝ za to što sam odlučio profesionalno tetovirati, a preko nje sam i velikom većinom došao u prvi kontakt sa tom scenom. Kao dizajneru to mi je nekako uvijek predstavljalo najprisniji kontakt sa teškom muzikom i tim načinom života i razmišljanja s tim da mi omogućava solidan život, s obzirom da se kod nas od takve glazbe ne može živjeti. Dakle, za mene je to bio najlogičniji i najprirodniji izbor života. Dobra strana toga je i ta što ti za probe i turneje treba flexibilno radno vrijeme a i ruku na srce… ko će me ovako čupavog i izšaranog zaposliti ?

Može li se, po tvom mišljenju, živjeti od tetoviranja?

Očigledno da… Mislim mogu govoriti za Sloveniju iz prve ruke… Ja i Black živimo od toga i tvrdim da je to jako dobar posao ako si pravi čovjek za to i ako tetoviranje smatraš načinom života koji voliš, a svima koji misle da će na tom putu lako zaraditi brdo para poručujem… idite raditi nešto drugo…Taj posao te zahtijeva cijelog i često ulažemo više znoja i brige nego nas ljudi plaćaju. Kao što vidim i pričam sa ljudima koji rade vani na zapadu je to malo drugačije… druge su cijene i standard… i scena je puno bolja… ali opet ima više konkurencije i slično… Sve u svemu nećemo se obogatiti, ali je najvažnije da radimo to što volimo, na način koji želimo, uvijek upoznajemo nove ljude i svaki dan doživljavamo druge izazove.

Sve što vas zanima o prvom Riječkom Alternativnom Kalendaru

Kako je nastao prvi Riječki Alternativni Kalendar?

Udruge Ri Rock, SOS telefon – Rijeka i Rijeka Tattoo Expo udružili su svoje snage i maštu te zajedničkim trudom osmislili humanitarni projekt pod nazivom “Alternativa nasilju”. Projekt se odvija u sklopu pripreme i održavanja 37. Ri Rock festivala, a koji ove godine nosi upravo naziv projekta -Alternativa nasilju. Početna ideja triju riječkih udruga bila je glazbenog karaktera, a razvila se u sasvim neočekivanom smjeru.

Kroz humanitarno edukativni projekt stvoren je prvi Riječki Alternativni Kalendar, kojeg su u potpunosti odradili i stvorili volonteri triju udruga. Fotografije koje krase kalendar djelo su koncertnoga fotografa i volontera udruge Ri Rock, Erika Paladina, dok se na fotografijama nalaze glazbenici, bajkeri, volonterke udruge SOS telefon- Rijeka te odabrani pojedinci koji su se odazvali i uključili u ovaj projekt. Alternativni riječki kalendar specifičan je po mnogočemu: osim što njegove stranice krase riječki alternativci, u njemu se mogu pronaći zanimljivi datumi iz riječke povijesti, poput toga da je upravo u Rijeci održana prva hrvatska tattoo konvencija 2010. godine.

Zašto kalendar?

Budući da se radi o humanitarnom projektu, ekipa je morala smisliti i način na koji da doprinesemo našoj zajednici. Spontanoj suradnji priključila se tada udruga SOS telefon – Rijeka. Odluka je pala da sav prikupljeni novac od prodaje prvog Riječkog Alternativnog Kalendara ide za uspješan nastavak rada SOS telefona – Rijeka za pomoć žrtvama nasilja.

SOS telefon- Rijeka, udruga je koja pruža pomoć žrtvama nasilja i drugim osobama u kriznim situacijama putem telefona, ali se bavi i promicanjem građanske svijesti o potrebi zaštite žrtava nasilja, širenje svijesti da je život bez nasilja jedno od temeljnih ljudskih prava.

Cijena kalendara iznosi 30,00kn, a može ga se kupiti na idućim lokacijama:
– 25.11.2015.  – štand Udruge SOS Telefon na riječkom Korzu
– 29.11. do 04.12.2015.  – Ri Rock štand na riječkom Korzu.
– 04. do 05.12.2015 – u Palachu na 37. Ri Rock Festivalu
-12.12.2015. – u Palachu na završnom danu 37. Ri Rock Festivala
– 11. do 13.12.2015. – na 5.Rijeka Tattoo Expo-u u bivšem Bernardiju na Školjiću

Za sve one koji nisu iz Rijeke, a žele imati svoj primjerak prvog Riječkog Alternativnog Kalendara, rezervirati ga mogu putem e-maila tattooexporijeka@gmail.com ili Facebook stranice Rijeka Tattoo Expo.  Broj naklade kalendara je ograničen!

Aktivnosti triju riječkih udruga

16. studenog diljem svijeta obilježen je Međunarodni dan tolerancije, a na riječkom Korzu održana je javna akcija triju udruga na kojoj je prezentiran prvi Riječki Alternativni Kalendar.
Članovi/ice, aktivisti/ce i volonteri/ke u direktnom su kontaktu s građanima pokazali pozitivni primjer suradnje, međusobnog prihvaćanja i bogatstva koje nam donosi različitost. Uz to, akciji su se pridružile i osobe iz riječkog javnog života – članovi bendova Grad i Grč, kako bi zajedno ukazali na to da postoji alternativa nasilju.

U videu možete pogledati kako je to izgledalo na riječkom Korzu, ali i čuti osnovne informacije u projektu “Alternativa nasilju”.

Pogledajte što vas sve očekuje na Rijeka Tattoo Expo 2015!

Rijeka Tattoo Expo ove godine donosi raznolik zabavni program u tri dana trajanja konvencij, od 11. do 13. prosinca!

Glazbene točke, DJ, plesne koreografije, performansi, žongleri, burlesqua i još mnogo toga očekuje vas od petka do nedjelje u prostoru Ex Bernardija.

Tijekom čitavog trajanja konevencije u Guverovom pivskom podrumu imati ćete priliku uživati u  najboljim craft pivama, te na naš račun odigrati partiju stolnog nogometa, flipera, pikada i sličnih zabavnih igara.

Ulaz na konvenciju naplaćuje se 30 kuna, a ulaznica vrijedi za sva tri dana.

Vidimo se!

Program RTE5

 

Davor i Zinka: “Ako nešto voliš, istinski želiš i tome si predan- uspjeh je zajamčen!”

Davor profile
Već dugo imaš svoj studio i baviš se ovim poslom, putovao si i radio i po drugim gradovima u Hrvatskoj. Je li u Zadru teže nego li negdje drugdje?

Kao što sama kažeš u manjim sredinama poput zadra nije lako. Teško je doći do prilike za dobru sliku. Uglavnom zahtjevi su standardni, što u slučaju tetoviranja nikad nebi trebalo biti. Naravno tu nastupamo mi gdje svojim savjetima pokušavamo stvorit nešto od ničega. Ljudi su uglavnom slabo upoznati sa scenom tetoviranja i sa stilovima. Mašta im je slabo razvijena i ne vide dalje od ptičica i zvizdica. Ali hvala bogu postoje neke jedinke koje povremeno uljepšaju meni i mojoj curi dan.

Jesi li ti osobno ikada doživio neko negodovanje zbog posla kojim se baviš i tetoviranog tijela?

Pa ne mogu reći da sam imao nekih težih neugodnosti osim onih klasičnih krivih pogleda i stupidnih pitanja tipa, što ću kad ostarim. Gledaj, ali nekako zato sam i počeo se tetovirat tih 90-tih, jer u ovoj sredini prepunoj krivog razmišljanja je bilo bitno biti drugačiji. Pored toga sto mi se to sviđalo bio je to i određeni bunt prema svemu onom što me okruživalo- klasični šovinizam i fašizam, a ja se tome nisam i nikad neću predati.

Kako i zašto si se odlučio baviti tetoviranjem?

Pa nakon što sam završio likovnu akademiju ha ha ha šala mala… Malo ipak drugačije je sve to krenulo. Naravno uvik sam volio crtati i imao određenu sklonost prema umjetnosti i to je neka iskra koja je upalila sve. Samo naravno puno prije nego sam počeo ozbiljno šarati druge već sam bio poprilično tetoviran i počeo živit i voliti tu scenu… A sve je nekako počelo kroz subkulturu. Jer hard core, metal i punk su bili sastavni dio toga svega. Oni koji znaju razumit će sve. Moram napomenuti da od malih nogu sam bio fasciniran tetovažama jer ih je ponosno imala i moja baka. Mislim da svi već znate nešto o hrvatskim tradicionalnim motivima kod uglavnom žena sa područja Bosne i Hercegovine

Što misliš o tattoo sceni u Hrvatskoj, ima li netko koga bi izdvojio tko je drugačiji? Smatraš li da svaki artist mora imati nešto svoje specifično da bi bio vrhunski majstor? Što je „to“ tvoje po čemu se izdvajaš od ostalih?

Mislim da je scena kod nas jaka i sve jača iz dana u dan, ima dosta dobrih majstora i viruj mi ne želim nikog izdvajati jer većina ih je po prilično dovoljno egoistična. Mislim da je to loša strana scene i da je to nešto što ne mogu prožvakati i pljunem im u lice svima koji respekt traže, a ne znaju ga dati. Naravno da svaki dobar majstor ima nešto svoje što ga specificira i čini drugačijim. To ne znači da je nužno neko iznad nekog nego samo drugačiji. Po čemu se je izdvajam teško mi je reći jer nemam šansu strogo razvijati najdraži stil, a to je realizam. Moram biti vrlo univerzalan, ali mogu ti reći recept nekakvog uspjeha je trud, rad i još puno ljubavi prema tome.

Da li si gostovao i izvan naših granica, gdje i kakvo je to tebi bilo i jest iskustvo?

Mislim da su gostovanja bitna i pomažu sazrijevanju umjetnika, pogotovo ako si iz manje sredine. Nisam puno gostovao osim u Njemačkoj. Iskustva su pozitivna i u budućim mjesecima nakon ljetne sezone nadam se nekim gostovanjima.

Možeš li objasniti proces razvoja i rasta jednog tattoo artista? Kako ti na to gledaš?

E to je jako dobro pitanje. Naravno nismo svi rođen sa istim šansama i tako sam naučio da je najvažnije nikad ne predati se. Ako si nečemu dovoljno predan kad tad to će se isplatit. Ja sam prilično samouk tetovirač i nisam nikad negdi šegrtovao. Zbog toga se danas puno bolje osjećam i svoje znanje ne dugujem nikome. Mnogi tetovirači u to vrime moga početka, krili su znanje kao zmija noge. Nisi imao e-bay ili nešto slično da nabaviš opremu samo tako. Svoju prvu profi mašinicu kupio sam krajem 2003. Bila je to Spalding and rogers, Puma quick change, suhi sterilizator, ultrazvuk kadica, par gripova, igle i kalup za lemljenje igala. Preko ,,Tattoo Idea,, magazina. I tako sam počeo ono što se danas naziva skrečanjem. Puno sam naučio kroz sljedeće godine o mašinicama i štelanju jer tada nisu bile aktivne silne rotari mašinice kao danas. Da ne duljim tek negdi 2009. počinjem prvi profesionalni rad za, ST Tattoo Art, u Splitu. A 2011. otvaramo ja i cura svoj studio koji još malo slavi 5. godinu postojanja.

Jesi li bio nečiji mentor u stvaranju novog mladog tattoo artista?

Naravno volim prenositi znanje kao što volim i upijati. Nikad nisam ljubomorno čuvao ono sto eventualno znam. A mogu reći da puno znam o coil mašinicama i naravno to ne znači da ne koristim rotary, ali kod njih ne možeš ništa minjati. Rastavio sam puno mašinica i probao razne varijante namotaja, kondezatora i limova i tako sam lagano otkrivao što mi najbolje paše za koju vrstu rada. Naravno danas rotary mašine mijenjaju sve, ali mislim da uvik je bolje ako poznaš temelje, a to će uvik biti coil mašinice.

 

Zinka profile

Zinka kada si započela tetovirati?

Još kao mala volila sam crtati i biti kreativna. Često sam znala doma reć da ću i ja jednog dana imat svoj neki studio. Tada sam mislila na grafiku i dizajn. Moram bit iskrena i reć da tada nisam ni pomislila na tattoo studio. Kroz odrastanje sam sve više primjećivala tetovaže i piercinge te ljude koji ih nose, vjerojatno jer su bili rijetki i neobični , drugačiji. I u meni se stvarala želja da stavim pirs ili tattoo. Al nikad dovoljno para ili vremena. Tako sam prvi pirs napravila s 14 godina, a prvu tetovažu s 19. Hm… iglom i koncem, al bila mi je skroz fora –tada hahhaha. Napravio mi je prijatelj. Slijedeću sam si sama napravila! Nekom nazovi mašinom i iglom što sam dobila. Baš sam bila ponosna! Al izbor motiva, Bože sačuvaj! Dalje se nisam usudila tetovirati druge, premda me ekipa znala pitati. Ali NE! I bolje da nisam. Jer nisam tada ni znala ništa o tome. A onda nekoliko godina kasnije kad sam upoznala svog dečka Davora, tako je zapravo i krenulo. On se već bavio time i znao je to raditi. Pokrivao mi je tetovažu koji sam sama sebi radila hahaha, a onda sam i ja htjela probati, i svidilo mi se, možda je i on vidio da mi ide! Sve je bilo super kad bi njega tetovirala, al kad bi nekog drugog taj strah da nešto ne zafrknem je bio prejak. Al malo po malo, mic po mic i to se riješilo! Eto tako je to bilo, većinu svog znanja vezanog za tu struku dugujem upravo njemu! A onda je krenulo dalje, stvorio se jedan san, dug i trnovit put do ostvarenja, al želja je bila jača. Onda je Davor dobio ponudu za St tattoo art u Splitu. On je radio, ja bi dolazila povremeno, nisam tetovirala, al sam jako puno toga korisnog naučila tamo! Sve sto je vezano za higijenu, sterilizaciju i dezinfekciju, piercing. Godinu dana kasnije, otvoren je naš studio!

Je li teško biti žena u ovom poslu? Smatraš li da manje vrednuju tvoj rad nego li rad muških tattoo artista?

Paaaa, mislim da je kod nas teško bit žena u ovom poslu, bar u Zadru, al mislim da je vani puno lakše. Kod nas su ljudi još uvijek zatvoreniji, skloniji šovinističkom razmišljanju. Ok, ne svi ali većina, da. Mislim najiskrenije ne čudi me da tako misli većina muškaraca, već me čudi da i poneke žene tako gledaju. Ne znam, valjda se boje da to žena ne može odradit kako treba, tako da automatski i manje vrednuju rad ženskog artista. Naravno, jedno povlači drugo, tako da jest teže se isprofilirati i napredovati, jer napredak se i može postići jedino ako konstantno radiš. Tako se sa svakom slikom može postići jedan maleni korak naprijed. Uzmimo za primjer, naš studio postoji 4 i pol godine. Prvu godinu postojanja ja nisam napravila niti jedno slovo, kamoli sličicu. Nakon tako dugo vremena, zapravo počinjem ispočetka, napravim jedan manji simbol i opet ništa slijedećih mjesec dana. Tako napretka nema, svaki put je kretanje ispočetka. Al eto malo pomalo, sad recimo radim 3 godine i tek sad mogu reć da polako napredujem i dalje teže jer nemam prilike često raditi slike. Zna se desiti da napravim jednu sliku u dva tjedna, ostale dane samo pišem slova i te malene zvjezdice i infinity simobole , al opet je lakše kad gledam unatrag 3 godine i sretna sam zbog toga!
Najbitnije je da ljudi pomalo dobivaju povjerenje i da na kraju budu sretni i zadovoljni! Ugodno iznenađeni! E da, to je to! Onda čuju ili vide frendovi i krug bude sve veći i meni uvijek neka prilika više!

Jesi li ikada požalila zbog odabira svoje profesiije?

To je posao kojeg radiš iz ljubavi, ako ne radiš iz ljubavi, napretka nema. Znači kad nešto voliš onda si tome i predan. Iako je put do uspjeh jako težak , kad nešto voliš i istinski želiš, nište te ne može zaustaviti.

Je li istina da tattoo artisti nikada nisu zadovoljni svojim radom?

Pa da, mislim da artist bilo tattoo ili neki drugi nikad nije 100 % zadovoljan svojim radom. Tako i ja uvijek kad pogledam neki svoj rad nađem nešto što je moglo bit bar mrvicu bolje, drugačije, preciznije. Ali to je valjda ono što te tjera da uvijek budeš mrvicu bolji. Svaki dan je i novo učenje. Učiš cijeli život. Otkrivaš nove stvari, detalje. Mislim ako prestaneš misliti da si mogao nešto napravit bolje,tu je kraj napretku. Nema više one želje i ambicije koja te pokreće za još boljim.

Razvija li se u Zadru svijest i prihvaćenost tetovaža i pirseva, modifikacija tijela uopće?

Zadar je mala, podosta primitivna sredina. Gledajući unatrag nekoliko godina ipak mogu reć da se pomalo ta svijest i prihvaćenost tetovaža i pirseva razvija. To mogu vidjeti jer kroz zadnjih godinu dana sve više starijih klijenata imamo, što je još nedavno ipak bila rijetkost. Iako s druge strane još postoji jako puno ljudi koji na to gledaju ispod oka.

Koliko u Zadru trenutno aktivno radi tattoo majstora? Misliš li da je zadarska potražnja za tetoviranjem zadovoljena ili bi bilo dobro da ima još studija?

Trenutno u Zadru aktivno radi 5 majstora u 3 studija, legalno, a sigurno i nekolicina koja to obavlja u kući. Mislim da je sasvim dovoljan broj studija, s obzirom na kvantitet populacije koja se tetovira . Svaki studio ima pretežno svoju stalnu klijentelu i to je ok. Lani je bio otvoren još jedan studio, al nije se uspio održati više od par mjeseci tako da mislim da je baš taman studia na količinu ljudi.

Robert Turković: “Treba biti originalan, inače si samo trenutak u vremenu”

Turko ili Robert Turković punim imenom, slovenski je tattoo artist i to vrlo specifičan i originalan. Turko se u području umjetnosti pronalazi čitav svoj život, a ovaj glazbenik tetoviranjem se počeo baviti prije petnaestak godina i to posve slučajno, kako i sam kaže.

Turko, kada si i kako započeo s tetoviranjem?

Prije 15 godina. Sve je počelo kad mi je propala grupa u kojoj sam pjevao. Nastala je praznina u mome slobodnom vremenu i vratio sam s crtanju. Ništa posebno, onako bezveze. Prijatelji su mi rekli da nek počnem, da tetoviram, ali sam im odgovorio da se nekako ne nalazim u ovome, mada sam bio već tetoviran i da je to dio heavy metal subkulture kojoj pripadam. Jedne večeri sam surfao po internetu i nekako pronašao stranicu koja je prodavala tattoo mašinice i odjednom je puklo- ja ću tetovirati! Mjesec dana nakon toga otišao sam u Njemačku po prvi tattoo set  i kad sam došao kući istetovirao sam kožu od praseta, otišao u gostionu i proslavio! Ko pravi metalac sam se napio ko mazga i baco kožu po gostioni. Moj prijatelj ustane, uzima je i kaže- tražit ćeš ti još ovo. Još i danas je ima u zamrzivaču i nedam je.

Imaš vrlo specifičan „dark“ stil tetoviranja? Reci nam nešto o tome, kako se to stručno naziva?

Daaaa!! Ne znam ako postoji stručni naziv za moj dark stil, ali ja mislim da to izlazi iz mene osobno. Ovako vidim svijet. Kad sam bio mali uvijek sam crtao olovkom, a kad sam porastao zamijenio sam ju za kemijsku. Uvijek kad crtam igram se sa teksturom i najradije bi u crnoj napravio još neku nijansu crne. Neki bi rekli da je to dark art, ali ja mislim da to nema veze sa mojom interpretacijom tetoviranja. Dark art je stil u kojem se nalaze horror, scary, evil itd likovi, ali ja se bolje igram sa kontrastom crne i osjenčanjima. Ovdje se malo igram sa pojmovima jer u stvari tetoviram crno i puno dark arta. Moje tetovaže nikad ne pravim da bi se sviđale masi ljudi, ne radim ih sa debelim crtama i nježnim sjenama, radim ih po osjećaju u mom stilu koji mi je očito ugrađen u memoriju od rođenja. U Splitu na konvenciji sam radio jednog zombija, koji je u originalu bio neki beskućnik, ali sam ga pretvorio u zombija, i kad je prolazila pored mene neka fina djevojka rekla je svome dečku – čovječeee!! Bila je uplašena, nije mogla gledati moju sliku i pobjegla je od mene. Puko sam od sreće! Njezin mozak je registrirao baš ono što hoću da postignem. Ako si uzmete vrijeme i prostudirate sve detalje, biti će vam jasno da puno radim na detaljima, a kad crtam likove hoću da osjetite njihove poglede i raspoloženja. Da skratim- neću da mi kažete da sam napravio lijepu tetovažu već hoću da vas tetovaža prati sama. Mislim dasam vrlo jasasan – ne idem sa komercijalom.

Zašto toliko crne, to te vjerojatno često pitaju?

Da, to me svi pitaju. Istina je da sliku odnosno tetovažu tako doživljavam, ali ima ovdje i neka druga priča. Imao sam priliku raditi sa Bob Tyrrellom i  nekim drugim mega svjetskim artistima koji su mi pokazali i njihove greške. Sve one tetovaže sa ultra light sjenama su im skoro nestale. Tako da već u samom startu radim tattoo sa jačim crnim kontrastom koji će biti za kojih pet godina baš pravi! Nikad ne radim tetovaže da su lijepe samo na konvenciji i da služe samo takmičenju. Ako stavljam nježnije sjene pazim opet na kontrast i stavljam  tamniju okolinu.

Radiš li i color tattoo ili se držiš isključivo crne?

Radim ponekad, ali ne volim raditi sa njima. Mislim da ću uskoro nešto izbaciti u boji, ali će to biti opet hladne boje.  Devedeset posto mojih radova je u crnoj. I pošteno da kažem, ne snalazim se sa bojama najbolje. Ko zna što će biti kroz koju godinu- možda ću raditi pinky sloniće hahaha.

Koja je bila tvoja prva izrađena tetovaža?

Prva tetovaža je na mojoj desno nozi. Neki mali muzičar koji svira na frulu u stilu onih slika iz prahistorijskih špilja. Radio sam ga četiri sata. Danas bi to napravio u 40 minuta.

Što misliš koje kvalitete treba imati budući vrhunski tattoo artist?

Treba biti originalan, jer ako nije originalan on je samo trenutak u vremenu. Puno ljudi sanja da budu vrhunski artisti, ali malo njih razmišlja da budu originalni. I mora sam sebi priznavati svoje greške. Samo na svojim greškama može se uzdizati.

Sudjeluješ na brojnim konvencijama diljem Europe. Osvajaš li nagrade često?

Pa pravo da vam kažem nisam bio puno naokolo jer mi to nije bio neki prioritet. Malo konvencija znači i malo nagrada. Prema nagradama u artu imam poseban odnos. Već dugo sam u službi umjetnosti, već cijeli život. Sa jedne strane je dobro ako ju dobiješ jer je to neko priznanje za dobar rad, puni ti ego, gura te dalje i imaš više mušterija, a po drugoj strani kažem ja – umjetnost nije trka na 100 metara i da se mjeri u sekundama. Sve je to relativno.  Ali što ćemo- ljudi smo, izmislili smo nagrade i mislim da je to u redu. Neki ne mogu spavati kad ništa ne osvoje, a meni je svejedno ko će glasati za moje sotone i to tri puta u crnom. Ili je lud ili je slijep hahahahahah.

Što je tvoj razlog za sudjelovanje na konvencijama?

Što se ima tu filozofirat! Pare, druženje i Cheyenne! Ne volim ljude koji mi prodaju da su došli samo da se pokaže jer oni žive za to i bla bla bla. Ma načuo sam se ja priča o rock n rollu, a kad dobiješ račun za struju je kraj priče! Dođem se reklamirati da ljudi vide što uopće mogu očekivat od mene, da me osobno upoznaju i otkriju. Nisam jedan od onih koji šalju na stotine tattoo sajtova svoje radove. Ja ne šaljem – pronađete me na konvenciji. Ako hoćeš uzmi me, ako ne ostavi me  i zaboravi. Kad sam svirao u grupi imao sam isti odnos, ne guram se, a ako me otkriješ još bolje. I tako pored stotine mušterija, baš su me na konvencijama u Hrvatskoj otkrili Nijemci iz dvaju studia za koje sad radim. Uvijek sam govorio da su moje slike za njemački i austrijski trg jer oni vole ovakav stil. A druženje je nešto posebno za mene. Veseo sam kad vidim stare prijatelje. To su oni mali trenuci koje ne mogu kupiti. I na kraju firme Cheyenne i Carantania tattoo. Cheyenne-proizvođač profi tattoo opreme je moj sponzor na konvencijama.

Kakva je tattoo scena u Sloveniji? 

Pa tattoo scena postaje sve jača. Mislim da su konvencije pomogle u ovome. Artisti su se počeli takmičiti između sebe i počeli iz sebe vuči maximum i tako iz godine u godinu dolaze novi, underground je počeo puno raditi. Mi stariji treba da se borimo. Mislim da se ne razlikujemo puno od drugih zemalja ni po cijeni ni po kvaliteti. Cijene su različite i teško je postaviti neku cifru. To sve zavisi od artista. Neki imaju 70 eura na sat neki drugi 100, neki na veličinu i ne znam koju još kombinaciju. Za uspjeh mislim da je svugdje isto, ako si dobar ćeš plivati, ako ne ideš na dno.

Pole dance na Rijeka Tattoo Expo

Pole dance ili ples na šipci u posljednje je vrijeme sve zastupljenija sportska i plesna disciplina. Spoj ritmičnosti, glazbe, senzualnih pokreta, ženstvenosti i snage, sve to čini pole dance iznimno atraktivnim.

Od 2000. godine razvijaju se četiri različite grane pole dancea; egzotični (striptiz u kombinaciji sa šipkom), power (senzualni stil u kojem nema svlačenja kao s-faktor), fitness (ples i fitness stil na šipci) i sport (natjecanja na šipci). Ovaj sport datira još iz 12. stoljeća, gdje se sličnost sa plesom na šipci možemo pronaći u Indijskoj drevnoj disciplini Mallakhamb, što znači, šipka gimnastičara ili gimnastika na šipci. Više informacija o nastanku i razvoju pole dancea može se pronaći ovdje.

Na Rijeka Tattoo Expou imati ćete priliku na šipki vidjeti mladu Riječanku, Teu Lović, koja se plesom bavi već dugi niz godina.

20991_10205194436193376_7439766548246264743_n

Zamolili smo Teu da se predstavi:

“Oduvijek sam se bavila nekakvim sportom, ali to me nije ispunjavalo u potpunostu, znala sam da mora postojati nešto u što mogu ukombinirati ples. Trenirala sam i Capoeiru, super ekipa odlična energija, ali to nije bilo to. Sestrična me upoznala sa pole svijetom i bit ću joj vječno zahvalna. Pole danceom se bavim godinu i pol. Samopouzdanje mi je poraslo, sexipilnost, snaga. Uvijek je zabavno u dvorani, nitko te ne gleda poprijeko, “ljubomorne” smo jedni na druge ako jedna nešto uspije a tebi to neide, šala mala. Uvijek je tu potpora od drugih cura, sa tobom se vesele kao da su one to prvi put uspjele.”

Tea je objasnila kako se kroz pole dance jako brzo stječe snaga, mišići budu vretenasti, oblikuje se tijelo, jer u tom sportu dižeš svoju težinu, bilo na jednoj ruci ili obje.

Naša mlada izvođačica uz pole dance bavi se i go go plesom te glumim u amaterskom kazalištu. Ovime potvrđuje da zabava i atraktivnost u njenom nastupu neće izostati.

Dođite podržati Tein nastup, uživajte u senzualnim pokretima, a u fotogaleriji pogledajte kako to izgleda na treningu.

 

Pinky and the Brain acoustic duo u nedjelju nastupaju na Rijeka Tattoo Expo

U nedjelju 13. prosinca Rijeka Tattoo Expo ugostiti će riječki acoustic duo Pinky and the Brain

Eni i Nika započele su svoju karijeru nastupajući na Open Mic showu u Palachu gdje su imale najzapaženiji nastup te večeri. Njihov osebujni stil i pozitivna energija nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Nika za akustičnom gitarom i Eni sa svojim specifičnim glasom svaku pjesmu interpretiraju na svoj poseban način.

Talentirane djevojke izvode brojne svjetske hitove poput Chris Isaak, Mumford and Sons, 4 Non Blondes, Allanis Morrisette, Florence and the Machine, Ray Charles, Lana Del Ray, Blur, Michael Jackson, Coldplay, Lykke Li, ali i domaćih izvođača poput Gustafa, Gibonnia, Leta 3 i Urbana.

Ne propustite ovaj akustičan nastup i podržite naše riječke cure!

 

 

Fire show by Vladimir Balance u Rijeci

Popratni zabavni program Rijeka Tattoo Expo ove je godine raznolik i bogat. Posjetitelje očekuje pregršt dobre zabave i atrakcija koje nemaju često ili uopće priliku vidjeti u Rijeci i okolici.

Jedna od takvih atrakcija je i Fire show koji će u Rijeci kroz sva tri dana konvencije izvoditi Vladimir Balance iz Makedonije.

Vladimir se inače bavi i drugim atraktivnim nastupima poput žongliranja, “bljuvanja” vatre, performingom na staklu i slično.

Donosimo Vam fotogaleriju i video clipove njegovih nastupa.

Pripremite se, biti će vatreno ove godine!