Tattoo artist Kristijan Kralj

Kristijan Kralj: “Najveću podršku imao sam od majke – od malena mi je govorila da ću se jednog dana sigurno baviti tetoviranjem”

Još jedan mladi artist osvaja hrvatsku tattoo scenu – Kristijan Kralj, vlasnik King Tattoo studija u Zaboku, koji je sa radom započeo prije tri godine, ali se crtanjem bavi otkako zna za sebe. Kristijan iz svog iskustva potvrđuje kako se tattoo scena i kod nas pomalo mijenja i jača, a tetovaže kao ukras postaju sve prihvaćenije. Pun pozitive, ideja i elana Kristijan skuplja dobra iskustva i poznanstva što će svakako doprinijeti njegovom rastu i razvoju kao tattoo artista.

Gdje si i kako započeo s tetoviranjem- kako si se zainteresirao za ovaj posao?

Već od malena sam pokazivao velik interes za crtanjem, a kako sam bio povučen, to mi je bila i najčešća zanimacija. Sukladno s tim, moj odabir je bio upis u školu za umjetnost, grafiku i dizajn. Tetoviranje me počelo zanimati već od moje 15-e godine, a vjerovali ili ne, najveću podršku sam imao od svoje majke koja mi je još od malena govorila kako ću se jednog dana zasigurno baviti tetoviranjem. Počeo sam proučavati tetovaže na internetu, u časopisima i katalozima gdje sam vidio radove i današnjih idola poput Dmitriya Samohina, Nikka Hurtada, Paula Ackera, Victora Portugala itd. Cijela moja priča započinje odlaskom u Bosnu gdje sam kupio svoju prvu mašinicu za tetoviranje – KRAMP koji sam platio suhim zlatom hahaha. Uskoro sam prvi put istetovirao sebe, pa brata, a nakon toga i svoje bližnje prijatelje. Kratko vrijeme radio sam kao sezonac te obilazio konvencije, raspitivao se i upijao što više iskustva od raznih artista. Kao što kaže poslovica „Per Aspera Ad Astra“ – Preko trnja do zvijezda, nije sve bilo toliko jednostavno; većinu sam znanja ipak trebao steći sam. Studio sam otvorio prije gotovo 3 godine, gdje sam svakodnevnim tetoviranjem, stekao određena iskustva.

Što si najneobičnije tetovirao, a koja je najneobičnija pozicija na tijelu koju si tetovirao? Haha, mislim da je svaki od kolega imao puno neobičnih zahtjeva kojih se rado sjetimo, a jedan od meni dražih je bio na vašoj Riječkoj Tattoo konvenciji prošle godine, gdje mi je jedan od motiva bila pizza Capriciosa na dlakavoj muškoj guzici haha! I onda kažu da je nama artistima lako!

Koji stil preferiraš kod tetoviranja?

Od svih stilova najviše preferiram realizam, bilo b&g ili color. Volim originalnost i težim tome. Iz studija sam izbacio sve kataloge sa motivima delfinića, srca, leptirića i slično jer pokušavam klijentima ukazati da i oni mogu biti originalni i maštoviti, a kreativnost i viziju o samom dizajnu mogu sa povjerenjem prepustiti meni, jer ipak samo tetoviranje je stvar povjerenja. Motive koje najviše preferiram su lubanje, portreti i motivi životinja. Što se tiče meni osobno neinteresantnih motiva, mislim da u krugovima tattoo artista više-manje svi imamo slične tetovaže koje ajmo reć’ ne volimo tetovirati, ali svatko ima svoj ukus kojeg poštujem. Prvo što bi odbio tetovirati je kukasti križ. Zašto? Zato.

Kada si započeo sa sudjelovanjem na konvencijama i gdje si sve do sada sudjelovao?

Prva konvencija na kojoj sam sudjelovao bila je prošle godine u Splitu, a slijedile su Rijeka pa Zagreb. Svaka konvencija bila je ispunjena novim poznanstvima, radom i zabavom, te je svakako donijela nova i ugodna iskustva.

Kako bi opisao scenu na kojoj djeluješ u Hrvatskoj?

Tattoo scena u Hrvatskoj se u zadnjih par godina veoma proširila i iz godine u godinu sve više i više artista dolaze na scenu. Utjecaj interneta je uvelike ljudima proširio obzore, tako da tetoviranje čak i kod nas više nije takav taboo kakav je bio do prije nekoliko godina, što ide u korist nama jer ne samo što i mi dobivamo nove ideje, već i klijenti. Mislim da nas još uvijek, uspoređujući Hrvatsku sa cijelom Europom ima malo, ali zajedno smo jači i jedini cilj da uspijemo izvući Hrvatsku tattoo scenu iz još uvijek prisutne konzervativnosti je da se držimo zajedno, međusobno si pomažemo te da nema zavisti i ljubomore. U nekim dijelovima Europe tetoviranje je već davno uzelo maha, pa tako nije isto da li ćeš biti istetovirani policajac ili doktor u Hrvatskoj ili recimo u Njemačkoj, ali nadam se da ce uskoro i kod nas tetoviranje biti opće prihvaćeno, ne samo kao posao, nego kao i životni stil čovjeka.

Kako ljudi reagiraju na tvoj posao u Zaboku?

Što se tiče Zaboka i Zagorja općenito, mislim da smo svi bili ugodno šokirani koliko je zapravo bila potražnja za tetoviranjem. Ispočetka sam se dvoumio da li bi uopće otvorio studio u Zaboku, ali išao sam sa punom pozitivom i namjerom da umanjim konzervativnost u Zagorju i da ljudima dokažem da tetovaže ne nose samo kriminalci, alternativci i narkomani, nego da se oslikavati mogu svi koji žele umrijeti lijepi, haha. Predrasuda je uvijek bilo i nažalost će ih uvijek biti, ali me to ne obeshrabruje. Drago mi je sto mogu priznati da je većina mog iskustva u radu sa ljudima bilo pozitivno, uz puno pozitivne energije, super ideja, motiva, zezancije i naravno tetoviranja. Volio bih da ljudi vise gledaju na kvalitetu tetovaže koju će već nositi cijeli život, a ne samo na kvantitetu, jer kako kaže Sailor Jerry – ” Good work ain’t cheap, cheap work ain’t good.”