Marko Višnić: “Kao i u drugim zanimanjima – zdrava konkurencija i raznolikost je potrebna i poželjna”

Marko Višnić, vlasnik tattoo studija “Megrim” iz Karlovca, ovako nam je objasnio zanimljiv i jedinstven naziv svog studija:  “Do riječi megrim sam došao u jednoj od kolekcionarskih kartaških igara Magic the Gathering, u kojoj ima hrpu različitih karata sa različitim moćima i značenjima. Između ostalih postoji Megrim karta, koja je mene zainteresirala, pa sam proučio i značenje te riječi. Za naziv studija sam ju odabrao puno prije nego sam ga otvorio jer mi se svidjela riječ, a i tražio sam nešto što se već ne koristi kao naziv nečega da bude neobično i jedinstveno. Inače, megrim je i jedna neobična vrsta ribe, ima dva oka sa lijeve strane i veliku glavu za razliku od drugih riba takve vrste, nije baš lijepa, ali je meni fora baš zato jer je neobična.”

Kako je tekao tvoj put u tattoo svijetu?

Oduvijek me zanimalo crtanje i umjetnost. Sa 15 godina sam otkrio tetoviranje, a sa 16 sam već napravio prvu tetovažu. U početku sam o tome razmišljao samo kao o hobiju, sve sam naučio postepeno sam, informacije sam skupljao putem interneta, knjiga i časopisa, a kasnije i gledajući druge iskusne tattoo majstore i skupljajući savjete od njih. I svoju prvu mašinicu sam napravio sam, jer tada baš nije bilo jednostavno u Hrvatskoj naručiti opremu za tetoviranje iz inozemstva. U početku sam imao sreće jer su mi prijatelji i poznanici pristali biti prvi modeli. I tako tetovažica po tetovažica se to postepeno razvijalo, postajalo sve ozbiljnije, tetovaže sve zahtjevnije i bilo ih je sve više, a ja sam shvatio da volim taj posao i da se želim time ozbiljno baviti. 2011. godine sam sa još jednim kolegom otvorio studio i to je bio prvi studio za tetoviranje u Karlovcu. U međuvremenu kako se posao razvijao odlučili smo se razdvojiti i otvoriti svatko svoj.

Radiš u relativno maloj sredini. Kako to funkcionira?

Da Karlovac je mala sredina i po pitanju tetoviranja ne može se mjeriti sa nekim većim gradovima poput Zagreba i Rijeke, ali ljudi dosta dobro reagiraju na tetovaže.  Postoje dva studia u Karlovcu, i to jedan pored drugog, ali svatko ima svoju klijentelu. Sve se više ljudi odlučuje na tetoviranje, a i u zadnje vrijeme sve više, dolaze ljudi i iz drugih dijelova Hrvatske, najčešće iz Zagreba i okolice, a dosta ljudi dolazi i iz Slovenije, Njemačke, Austrije i ostalih zemalja.

Surađuju li međusobno tattoo artisti? Ili je istinita ona da ste si međusobno najčešće (čast iznimkama) na ratnoj nozi?

Pa ne bih baš rekao da su najčešće na ratnoj nozi, bar koliko je meni poznato. Ja osobno surađujem sa drugim artistima, ne samo u Hrvatskoj već i u inozemstvu, a s nekima se i privatno družim. Nisam sa svima u kontaktu, ali s onima kojima jesam imam korektan odnos. Mislim da je tako i kod većine ostalih. Jedan lijepi primjer suradnje hrvatskih tattoo majstora, a i onih van Hrvatske je humanitarna akcija za Crnog održana početkom ove godine. Iako je na žalost proizašla iz jedne tragične i tužne situacije, pokazala je zajedništvo svih tattoo mastoja u cilju da se pomogne kolegi kojem je pomoć bila potrebna.

Postoji li opravdano rivalstvo između tattoo artista? 

Iako smatram, kao što sam već rekao, da to nije u većini slučajeva, sigurno ima i rivalstva, kao i u svakoj drugoj profesiji. Ali moje je mišljenje da ga ne bi trebalo biti. Svaki artist ima svoj stil i svoju klijentelu, i trebao bi nastojati raditi na tome da usavršava sebe i svoj rad. Kao i u bilo kojem drugom zanimanju ili sportu, zdrava konkurencija i raznolikost je potrebna i poželjna. Mene osobno takve stvari ne brinu i ne zamaram se s takvim pričama.

Kakvo je tvoje mišljenje o mogućnostima napredovanja artista u Hrvatskoj općenito? Imali li tu prostora za rast ili svi vi tražite „sreću“ negdje drugdje?

Napredovanje artista prvenstveno ovisi o njemu samom gdje god da živi i radi, ali veliki faktor su klijenti i motivi. Problem napredovanja u manjim mjestima kao Karlovac je taj da većina klijenta traži jednostavnije i manje motive, a mali broj njih se odlučuje na velike i kompliciranije motive, ili cijeli dio tijela, dio zbog financijskih razloga, dio zbog okoline ili straha zbog zapošljavanja ili zadržavanja posla. Ako neki artist skoro svaki dan radi slova, a jednom mjesečno neki zahtjevniji i kompliciraniji motiv, teže će i puno sporije napredovati od artista koji svaki dan radi takve radove. Mislim da je to glavni razlog zašto artisti iz Hrvatske odlaze raditi u inozemstvo. Vani su ljudi puno otvoreniji po pitanju tetovaža, poslodavci su liberalniji po pitanju zapošljavanja tetoviranih ljudi, a i životni standard je bolji, pa klijenti puno lakše i puno češće realiziraju svoje želje. Isto tako vani je lakše razvijati svoj određeni stil. Ja si u Karlovcu ne mogu dozvoliti da odlučim raditi samo foto realizam, koji volim, jer bih imao 2 do 3 termina mjesečno, jer je mali interes za takve motive, tako da tetoviram sve stilove koje klijenti zahtijevaju. S jedne strane je to dobro, jer sam tako kroz godine naučio raditi više stilova, ali s druge strane vani gdje je tattoo scena puno jača, lakše se možeš razvijati u smjeru kojem želiš i graditi svoj stil.

Sudjeluješ li često na tattoo konvencijama? 

Dosta često idem na konvencije, nekoliko puta godišnje. Do sada sam sudjelovao na konvencijama u Rijeci, Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani i Londonu, a samo u posjetu sam bio i u Krakovu, Frankfurtu i Cardiffu. Sad krajem 10. mjeseca se spremam na konvenciju u Eindhoven u Nizozemskoj. Osvojio sam nekoliko nagrada u kategorijama black and gray, best of day  i best body back. Super je osjećaj osvojiti nagradu za svoj trud i rad, ali konvencije najviše volim zbog druženja sa drugim artistima i upoznavanje novih ljudi, i uz to promoviranje svog rada i stila tetoviranja. Super su i zbog putovanja, kad god sam u mogućnosti nastojim uz konvenciju u inozemstvu spojiti još par slobodnih dana za turistički obilazak.