Saša Lončarić je službeni fotograf Rijeka Tattoo Expoa 2015!

Nakon prošlogodišnje izložbe fotografija Tattooed People Croatia Saše Lončarića na  Rijeka Tattoo Expo, ove godine Saša nam se pridružuje kao naš službeni fotograf! Iz tog smo razloga, ali i iz puke znatiželje, malo porpičali i sa Sašom, koji se, kako sam kaže, trudio biti ozbiljan u ovom razgovoru. Pročitajte je li u tome i uspio!

Saša, fotografija je tvoja opsesija i strast, ali kako vidimo i tetovaže. Reci nam što te toliko privlači u tattoo svijetu i zašto toliko fotgrafiranja tetoviranih ljudi?

Istina je da je fotografija moja opsesija i ja velim život, volim reći da život gledam kroz kadrove. Za tattoo nemam kaj posebno reći, volim tetovaže i volim se tetovirati, to je takav stil života, svi biramo svoj put, zar ne? Fotografiranje tetoviranih osoba je krenulo sa mojim edukativno humanitarnim foto projektom.

I sami si poprilično istetoviran. Što bi ti rekao o tattoo sceni u Hrvatskoj koju najčešće gledaš kroz objektiv?

Zapravo pratim tattoo scenu cijelog svijeta, jer diljem cijelog svijeta imam dobrih prijatelja tattoo artista i tattoo fotomodela. Naša tattoo scena se je kroz moje dugogodišnje gledanje i pikanje (čitaj preko 20g) doista jako uzdigla, puno novih dobrih artista, puno starih dobrih artista, koji svakako kompariraju sa ostalim svjetskim tattoo artistima, koji i sami gostuju diljem naše plave kugle. Ja sam svoju prvu tetovažu radio prije 22 godine i još uvijek je imam na sebi.

Jedno fotografsko pitanje – crno bijela ili fotografija u boji?

Vrlo jednostavan odgovor, ovisi o trenutnoj viziji motiva i kadra u mojoj glavi, ali svakako mi je art fotografija, uglavnom puno više od 50 nijansi sivih tonova.

Tattooed People Croatia vrlo je atraktivan i zanimljiv projekt koji si pokrenuo prije otprilike dvije godine. Možeš li nam ga predstaviti ukratko?

Tattooed People Croatia ili skraćeno TPC projekt je u mojoj glavi krenuo prije cca. 5 godina. Godinama sam radio na humanitarnim pomoćima za bolesnu i nezbrinutu dječicu. Prva ideja je bila da sam napravim nešto humanitarno, da fotografiram nekoliko tetoviranih modela te napravim kalendar. Od sakupljenog novca pomognem tim malim bolesnim i nezbrinutim anđelima. Pričao sam sa nekoliko prijatelja o tome… svi su rekli da je ideja super.. da ima priču, početak i kraj…. i jednostavno me dvoje prijatelja nagovorilo da radim knjigu. Ta dva prijatelja svakako bi otkrio! Oboje su mi jako dragi prijatelji! Znači u to su me „uvalili“ fotograf Max Juhasz i tattoo artist Filip Cigarčić.
Kad su me nagovorili da radim knjigu, tada sam morao sjesti … i dobro razmisliti što i kako dalje. Došao sam do zaključka kako ću raditi edukativno humanitarnu knjigu. Oglasio sam svoj projekt na facebooku i kao što znate i vidite odaziv je bio ogroman. U godinu dana sam snimio preko 350 ljudi. Gostovao sam u puno gradova i mjesta u Lijepoj našoj i gdje god sam došao jako lijepo su me ugostili. Svakako bi izdvojio Rijeku i Pulu gdje nam je doista bilo najljepše! Što drugo reći nego Hvala Vam, predivni ste!

Sad da objasnim ovo humanitarno edukativna knjiga. Humanitarno sam već prije objasnio, ali evo malo detaljnije! Kompletan prihod od bilo čega vezano za TPC projekt i knjigu u cijelosti se donira bolesnoj i nezbrinutoj dječici, meni je glavno knjiga ugleda svijetlo dana i da na taj način barem malo pognem tim anđelima! Edukativan dio knjige je taj što bi sa tom knjigom mogao barem malo educirati pučanstvo o tetovažama i tetoviranim ljudima. Da tetovirani ljudi su svuda oko njih, da rade na svim mjestima, da im ti isti ljudi spašavaju živote u bolnicama… hrane ih i žive sa njima… onak to je ukratko.

Što se trenutno događa s projektom, došlo je do malog zastoja?

Nakon dovoljno, rekao bih čak i malo previše snimljenih ljudi za knjigu, trebalo je napraviti pauzu sa snimanjima. Ostaviti da se emocije malo slegnu, razviti te sve filmove, zatim sve te filmove skenirati, prebrati fotografije…onda tu opet dolaze emocije. Sada radim na tome kako to što bezbolnije izvesti što se financija tiće, kako bi što manje išlo državi a što više mališanima. Napomenuo bi da nemam nikakav buđet, sve ide iz mog džepa, ljudi su pripomagali donacijama, koje su potrošene na repromaterijal poput filmova, pokrivanja putovanja na mjesta snimanja. Svakako donacije nisu ni pola pokrile. Da ne mislite da kukam! Ne, ne i ne! Ne kukam, beskrajno sam zahvalan tim svim predivnim ljudima koji su na bilo koji nečim sudjelovali u tom projektu i na bilo koji način pomogli tom projektu!
Trenutno čekam informacije od pravnika, odvjetnika i financijskog savjetnika, što i kako dalje, da projekt zadovolji sve potrebno pravno i financijski! Kako bi pravno i zakonski mogao primati donacije za projekt. Doista sam mislio da će to biti puno jednostavnije… mislio sam da će ovaj dio sa fotografiranjima biti teži dio, ali se uspostavilo da je to bilo zapravo uživanje.

Kakav je tvoj dugoročni plan po pitanju projekta TPC?
Dugoročni TPC plan koji mi se trenutno vrti po glavi je taj da i dalje fotogafiram tetoviranje ljude, napominjem, ne tetovaže nego tetovirane ljude… Imam u planu možda otvoriti nešto, vezano sa kak ih ja od milja zovem moji tetoviranci, ali za sada bi još uvijek ideju zadržao za sebe, ne bi volio da mi je netko uzme.
Ujedno bi zahvalio svojoj obitelji što je trpila i još trpi zbog tih svih mnogobrojnih izbivanja iz doma zbog tih snimanja!

Reci nam, može li se živjeti od fotografije?

Iskreno može, ukoliko se posvetiš tom poslu, te daješ kvalitetu i ne biraš samo fancy poslove. Kod nas se i dalje još uvijek na vjenčanjima najviše zarađuje. To je dosta težak i jako odgovoran posao i nije za svakoga. Kao i u svim ostalim djelatnostima… ako si uporan i trudiš se, svakako ćeš uspjeti, ili barem pristojnu plaću zaraditi.