Simona i Sašo: Trudimo se da u svaku tetovažu unesemo nešto drukčije

Simona, kada si i kako započela s tetoviranjem? Ispričaj nam svoju priču.

Počelo je skroz spontano. Još od malih nogu sam stalno crtala, pa mi je Sašo predložio da počnem tetovirati… Svoju prvu tetovažu sam napravila prije 3 godine na halloween bundevu. Slijedeći dan sam tetovirala malo slovo na Sašota. Tada sam još studirala, tako da sam redovito počela tetovirati krajem ožujka 2013. godine. Prve tetovaže su bile jako stresne, naime postala sam svjesna da radim nešto na čovjeku što se ne da izbrisati, to je bio stvarno veliki pritisak, zato nisam ni znala je li to za mene. No, lagano sam počela u tom poslu uživati i danas ne mogu zamisliti bolji posao.

Imaš jedan uistinu poseban stil tetoviranja. Kako bi ga ti opisala i što te privuklo baš tom načinu rada?

Trudim se da u svaku tetovažu unesem nešto posebno, drukčije. Čini mi se bitnim da se za svaki dizajn, svaki tattoo artist, maksimalno potrudi i u njega unese djelić sebe i isto tako djelić klijenta. Moram naglasiti da je ovdje ključno povjerenje klijenta, da ti dozvoli nešto umjetničke slobode, jer na taj način uvijek ispadne bolja konačna slika od one kod koje klijent ima u glavi već previše definirnu sliku. Što se tiče stila, mislim da ne možeš samo tako odlučiti „ovo će biti moj stil“, stil dođe sa iskustvom, crtanjem, inspiracijom. Svoj stil ne mogu odrediti, rekla bi da je to nekakva mješavina različitih stilova.

Sudjeluješ na brojnim konvencijama diljem Europe, osvajaš mnoge nagrade. Kakav je osjećaj kada te proglase jednom od najboljih na konvenciji? Znaš li koliko si nagrada do sada osvojila?

Mislim da te nagrade nisu tako bitne kao odazivi ljudi koji vide tvoj rad i pohvale od strane drugih tattoo artista kojima se diviš još od početka. Naravno da je super dobiti nagradu, ali nije to sve, još uvijek je nagrada neko subjektivno mišljenje i mislim da je umjetnost jako teško ocijenjivati. U svakom slučaju osjećaj je odličan. Hmm, nisam brojala, imam ih nekoliko iz Ljubljane i Maribora, jednu iz Beograda, dvije iz Zagreba i dvije iz Trsta.

Kakva je, po tvom mišljenju, tattoo scena u Sloveniji?

Mislim da je tattoo scena u Sloveniji sve bolja, na svakoj konvenciji se vidi napredak tattoo artista. Također, klijenti su sve više otvoreni za veće tetovaže i sve više je onih koji ti vjeruju da dizajn napraviš po svome što je super.

A što misliš o tattoo sceni u Hrvatskoj?

Hrvatske konvencije su uvijek odlične, zato se rado vraćamo. Ima jako puno dobrih tattoo artista, svi su jako ljubazni i spremni pomoći. Također naša iskustva sa hrvatskim klijentima su odlična, prilično ih je već došlo u Bled po tetovažu što jako cijenimo.

 

Sašo, kao i Simona imaš specifičan stil tetoviranja kojem ste oboje doslijedni. No, tetoviraš li ipak i druge stilove ili si se opredijelio na neki način?

Trenutno se još nađe stvari koje napravim a nisu u mom stilu, ali želim se usmijeriti u moj stil. Jer mi je jedina želja da radim to što želim i što mislim da bi tetoviranje moralo biti.

Smatraš li da je bolje da se tattoo artist/majstor opredijeli za nešto ili da ipak djeluje na svim stilovima? Koja je opcija po tebi bolja i kvalitetnija za rad?

Mislim da je bolje da svatko radi u svom stilu. Naravno, najprije nekoliko godina treba raditi sve što se ponudi… kasnije pak, kad se pronađeš, čini mi se da je bolje da se držiš jednog stila i njega ispuniš. Naravno kako doći do svog stila to je druga stvar J.

Koje motive najviše voliš raditi i zašto?

Najradije radim motive povezane sa prirodom, posebno planine i životinje. Jednostavno zato jer te dvije stvari najviše volim u životu i mislim da ako nešto voliš samim tim je rezultat bolji s obzirom da radiš nešto što voliš. Naravno da svaka tetovaža ovisi i o klijentu… slikar uzme platno i platno šuti i na miru je… tattoo artist radi nešto na živoj osobi i radi nešto sa čime će izraziti sebe i naravno da zadovolji potrebe klijenta, naposlijetku tetovaža je za klijenta. To je nekad jako teško, međutim dio je toga i također zbog toga je tetoviranje zanimljivo.

Jesi li ljudi u Sloveniji opušteni, dozvoljavaju li da im predlažeš što raditi ili ipak najviše dolaze sa gotovim crtežima?

Sve više ljudi mi vjeruje da napravim dizajn i tetovažu po svom. Naravno za takve stvari je potrebno vrijeme. Ljudi moraju vidjeti tetovaže koje su tako nastale, kao što sam i ja želio tetovaže koje su nastale na taj način kako je želio klijent. Razlika je velika, jer tetovaža za mene nije naljepnica nego nešto što ima dušu i značenje. I da do toga dođe moram imati otvorene ruke. Za mene je bitan cjelokupni tijek tetoviranja, ne samo konačni rezultat i zato radim stvari po svom. Dizajne ne pripremam unaprijed, imam samo jednog klijenta u danu i daj dan se posvetim samo njemu, njegovoj priči, njegovom odnosu i energiji. Klijentu onda pokažem dizajn i obično nema ispravaka, eventualno neke manje (kao naprimjer nijansa boje itd.). Kad je sve pripremljeno, krene tetoviranje. I na taj način je tetovaža osobna, posebna i klijent pored priče svoje tetovaže nosi na sebi priču samog tetoviranja. Proces obilježavanja tijela za cijeli život jednako je bitan kao i rezultat istog. Naravno, tako ja razmišljam i nije nužno da sam u pravu, odnosno da je svima tetovaža to što je meni. Zbog toga je to još jedan dobar razlog da ima više tattoo artista i da imamo različite pristupe i stilove. To nije konkurencija, to je veća mogućnost naći sebi prikladnog tattoo artista. A veće mogućnosti su uvijek dobra stvar.

Odbijate li u salonu tetovirati neke motive?

Da, sve više. Kako je iz prijašnjih odgovora moguće shvatiti, usmjeravam se u svoje projekte koji nisu za svakoga i to je prvi razlog za odbijanja tetovaža. Naravno, odbijam sve tetovaže koje mi se ne čine u redu. Naprimjer, popularne stvari kao što je znak beskonačnosti, maslačke, siluete ptica i slično. Ne samo da sam (na težak način) naučio da su to tetovaže koje se vole „pokvariti“, to su također tetovaže, koje kroz koju godinu izgledaju loše i nisu za ništa… Tinta je strana u tijelu, zbog toga se tetovaža konstantno mijenja, naravno mijenja se i samo tijelo, samim time i sama tetovaža i tako takve tetovaže ne dočekaju starost. Odbijam također sve tetovaže povezane sa vjerom i religijom, jer osjećam velik osobni otpor prema tim stvarima i mislim da ih ne bi mogao napraviti dobro. Naravno ne radim niti neprijateljske simbole itd.